- Ne volim proleće. Kada otopli i grad počne da se zeleni, meni se sloši. Setim se tog aprila 1999. godine, kada sam izgubila supruga, i seim se života koji sam vodila dok su moja deca još imala oca - priča Dragana Joksimović koja je ostala sama sa tri ćerke.

Ona kaže da sada ima i unuke koji znaju kako je njihov deka Milan poginuo i prepoznaju ga na foografijama iako su mali.

Dragana kaže da se te 1999. godine tokom bombardovanja sumnjalo da će zgrada RTS biti bombardovana, ali ona je bila ubeđena da će do toga doći.

- Ubeđivali smo ga da ne ide. Rekli smo mu da otvori bolovanje, stavi ruku u gips, da otkaz... Da uradi šta god, samo da ne ide na posao. Međutim, on nije hteo. Iz čiste ljudskosti. Govorio je: "Ja to ne mogu. Šta ako neko drugi preuzme moju smenu, dogodi se bombardovanje i on strada, ja to ne bih mogao da preživim" - prisetila se udovica.

Kolega ga zvao da izađe pre napada

Dragana kaže da je Milana kolega zvao deset minuta pre napada da izađu do pekare, ali Milan nije hteo.

- Kolega mu je rekao: "Hajde, imaš pravo na pauzu", ali on to nije uradio. Taj kolega je preživeo.

 

Milan je tog 23. aprila otišao na posao, gde je radio kao radnik obezbeđenja, a njegova supruga ostala je kod kuće sa tri ćerke i gledala je televizor. U 2 sata ujutru odjeknula je jaka detonacija, a onda je nestao program. Uplašena Dragana zamolila je komšiju da je sa Mirijeva odveze do zgrade RTS u Aberdarevu ulicu. Vatrogasci su već bili tamo, a njoj nisu dali da prođe do zgrade.

- Nađen je tek sutradan, u šutu, sa još jednim kolegom. Treći koji je bio sa njima je preživeo, ali je šest meseci bio u komi. Njega je snažna detonacija odbacila ka Tašmajdanskom parku. Kasnije mi je on ispričao da su njih trojica, kada su čuli avione, izašli napolje. Videli su bombu. Nisu mogli daleko... Sve se bro završilo... - opisuje ona u suzama.

Ćerka Bojana imala je tada 14 godina.

- Zvala sam ga to veče, kao da sam nešto predosetila. Izmislila sam da imam temperaturu, da se vrati. Međutim, samo je rekao: "Ne brini, biće to OK." Nakon što je sa televizora nestao signal, majka se srušila i počela da plače. Znala sam šta se desilo, ali ipak sam se nadala. Kada sam saznala da je mrtva, nešto se u meni zaledilo. Od tada imam osećaj kao da više nema pola mene - ispričala je Bojana.