Kažu da im nisu bile bitne ni koalicije, ni stranke, već odbornici. Čini se da su smetnuli sa uma da su ti isti odbornici u stvari predstavnici stranaka, a među njima i Srpske radikalne stranke.

Ako uzmemo u obzir da svako ima pravo na sopstvene izbore i stavove, onda zaista ne treba da bude bitno to što je čovek iz redova radikala podržao čoveka iz tabora demokrata. Ako će to opštini Stari grad doneti boljitak.

Osim što je čoveku iz redova radikala predsednik partije Vojislav Šešelj. Onaj isti koji je jednom prilikom kazao da će poslati svog zamenika Nemanju Šarovića „sa glogovim kocem na mesto gde je Đinđić sahranjen“.

Onog istog Zorana Đinđića, koji je bio predsednik demokrata i koji je ubijen 12. marta 2003. godine. Sa druge strane, ni pojedinima iz redova socijalista nije bilo lako da budu deo ovog revolucionarnog rešenja. Jer mala „revolucija“ na jednoj opštini može da izazove malo veću reakciju u Republici, pa da tako Socijalistička partija Srbije ostane bez učešća u novoj Vladi.

U svakom slučaju, vlast je formirana. Sada nam samo ostaje da vidimo posledice ovog revolucionarnog poduhvata sa ciljem da se formira vlast.

Čini se da revolucionarna rešenja u cilju dobijanja većine za formiranje vlasti u Srbiji najbolje uspevaju.