Na Andrićev venac bi Sreten Jocić, poznatiji kao Joca Amsterdam, ali i Vojislav Šešelj, lider SRS-a. Sa njima „jure“ Sanda Rašković Ivić, psihijatar i liderka DSS-a, aktuelni predsednik Tomislav Nikolić, Ivica Dačić, predsednik SPS-a, „večni ministar“ Rasim Ljajić, Saša Mirković, bivši član SNS-a, i Dušan Janjić, lider Aktivne Srbije. Na „stendbaju“ su Saša Janković, zaštitnik građana, bivši predsednik Srbije i DS-a Boris Tadić, sadašnji lider SDS-a, i njegov bivši stranački kolega Bojan Pajtić, lider DS-a. Pošto to sve liči na teško objašnjivi sociološki fenomen, a pitaj boga ko će još da nam se ponudi za šefa države, istražili smo dokle će cela ta „predsednička priča“ da stigne. Sociolog Neven Cvetićanin navodi da je u ovom momentu najozbiljniji kandidat Ivica Dačić.

- I Sanda Rašković Ivić ima ozbiljan si-vi! Ona je doktor nauka, psihijatar i iz ugledne je porodice. Mana joj je što nema dovoljno političkog iskustva. Uopšte nije za potcenjivanje i Rasim Ljajić. Ima političko trajanje koje ukazuje na političku veštinu. Dušan Janjić ima intelektualnu pozadinu, dok je Tomislav Nikolić već jednom pobedio na predsedničkim izborima. Vojislav Šešelj je aposlutna nepoznanica. On je u ovoj priči „iks“! Može da eksplodira, a može da prođe loše. Sve ostalo pripada političkom autsajderstvu - objašnjava Cevtićanin i završava: - Naravno, najneozbiljniji kandidat je Joca Amsterdam!

Tomislav Nikolić: Srbija pod šljivama!

Novi predsednik Toma pospešio bi izvoz autentičnih srpskih proizvoda, na čemu je predano radio i stari predsednik Toma. Našoj rakiji i džemovima ne bi bilo nikakve konkurencije u svetu, ako se uzme u obzir da je za mandata Nikolić već brendirao „ljutu tomovaču“, za koju kažu da je odlična! I eto nama para u budžetu i suficita i rasta BDP-a i šta sve ono beše još...

Ivica Dačić: Crveno na radost!

Predsednik Dačić, veseljak i čovek iz naroda, razbio bi dosadu „Dnevnika“ na RTS-u, jer bi oni bili veseli i raspevani. Poznato je da Dačić voli da zapeva na raznim državničkim manifestacijama. Od toga bismo imali najmanje dve koristi - njegove kolege znale bi da ko peva, zlo ne misli, tako da bi se rešili svi problemi koje bismo imali. Pošto je Dačićeva “službena boja” crvena, bilo bi je mnogo više na svim mestima, što bi doprinelo dobrom psihološkom stanju nacije. Crveno - na radost!

Rasim Ljajić: Čuvar svih tajni!

Ako bi se Rasim “ustoličio na tronu Srbije”, vladao bi duže od Tita! To je sigurno sudeći po dužini njegovog opstanka u raznim vladama do sada. Njemu niko ne bi smeo da prigovori ama baš ništa, jer svi njegovi “politički pajtosi” znaju da Rasim, zbog dugovečnog boravka u vlasti, zna sve poslovne i privatne tajne političara. Takođe, on je vesele naravi, miran i tolerantan.

Dušan Janjić: Mir, brate, mir!

“Blagi” Dušan, bio bi nadimak predsednika Dušana Janjića. Tokom svog mandata pomirio bi nepomirljive nacije na Balkanu, zakopao bi sve “ratne sekire”, ne bi se čula nijedna zapaljiva izjava upućena susedima. Uživali bismo u miru brdovitog Balkana, verovatno bismo slobodno putovali u Split sa sve BG tablicama, a pošto je dugo bio politički analitičar, ne bi upadao u zamke svojih prethodnika.

Vojislav Šešelj: A sad svi po bananu!

Šešelj bi nam uveo obavezu da svi pojedemo po bananu dnevno! I poslanicima. Em što bismo bili zdraviji, još bismo izgubili kilograme i izgledali lepše! Kao pravnik koji je pobedio Hag, gde je živeo čitavih 12 godina, njegove veze sa Holanđanima doprinele bi da svi nosimo klompe, i to prave! Istovremeno, od stranaca niko ne bi mogao da primiriše našem pravosuđu, jer Šešelj zna sve cake za razbijanje ozloglašenog pravnog uticaja trulog Zapada na Srbiju!

Sanda Rašković Ivić: Srećni ko na klinici!

Sandi Rašković Ivić niko ne bi mogao da stane na crtu, jer ona zna da čita misli sagovornika na osnovu njegovog pogleda, pokreta ruku i, uopšte, govora tela. Za nas bi imala aposlutno razumevanje i toleranciju, jer bi joj njeno izvanredno psihijatrijsko iskustvo pomoglo da vidi koliko smo srećni i šta nam je neophodno. Živeli bismo u mirnoj idili od države, baš kao što je to slučaj na psihijatrijskim klinikama između lekara i pacijenata.

Joca Amsterdam: Ljubav za robijaše!

„Predsednik“ Joca Amsterdam bi svojim drugovima robijašima omogućio češće vođenje ljubavi u ljubavnim sobama po zatvorima, a ne kao što je to sad slučaj, jednom u tri meseca. Poznato je da seks blagotvorno utiče na čitavo čovekovo biće, te bi Joca doprineo boljoj rehabilitaciji zatvorenika, oni bi bili mirniji i raspoloženiji. Naravno da bi to smanjilo stopu kriminala u zatvorima, ali i na ulicama, jer će svi oni jednom izaći iz tamnica.

Saša Mirković: Pobeda na „Evroviziji“!

Kod Saše Mirkovića cela bi zemlja pevala „Molitvu“, što bi znatno doprinelo našem duhovnom razvoju i procvatu pravoslavlja.On bi nas lansirao u sam zenit nedostižne „Evrovizije“. Posebno bi bio dobar za sve novinare jer je vlasnik nekoliko medija. Razumeo bi koliko je gorak novinarski „‘leb od devet kora“. Iako nema velikog političkog iskustva u liderstvu, sigurno je da parlamentarci ne bi više bili kažnjavani zbog psovanja u Skupštini, jer bi uveo tu slobodu izražavanja, koju ponekad i sebi dopušta.