Sve ovo skupa što sada radi naša vlada liči mi kao da recimo namamljuju ljude da uskoče u bazen, a ko skoči dobiće gljivice i ošugaće se. Zato je moja poruka: „Gospodo, sredite teren, izravnajte ga i nemojte dodavati loptu iz kornera“. Posao države nije preduzetništvo, da ona zna da se bavi time, sada bi socijalizam prelazio u komunizam. Vlada mora postaviti ram u kome ima smisla raditi i investirati.

- Šta je ključni problem?
- Ključni problem Srbije je što ovde nema sistema, već se samo traži moćniji ili dalekovidiji vođa. Naša istorija je prepuna strasnog traganja za vođom i spasiteljem, te njegovim uzdizanjem do neba, a zatim njegovog rušenja u blato. I tako je već 200 godina. Isto tako, znamo ko su vođe od Bangladeša do Evrope, a narod odatle beži. S druge strane, ne znamo ko je šef i koji su ministri u Švajcarskoj, a svi želimo tamo da odemo. I sve je jasno.

- Kakva onda treba biti nova vlada?
- Naredna vlada verovatno će biti u sličnom sazivu kao i prethodna, kako personalno tako i politički. Vlada je stavila strašno veliki aspekt na ekonomiju, smatrajući da je to jedno veoma važno pitanje, ali i na komunikaciju sa MMF-om i subcvencije kao mehanizam za privlačenje stranih investicija. Ne ulazeći u to koliko su ti ciljevi dobro postavljeni, te koliko su ispunjeni, u narednom mandatu Vlada bi trebalo da se vrati svojoj osnovnoj funkciji, a to je da uredi funkcionisanje države. U prethodnom sazivu tu nije zabeležen veliki pomak.

 

- Šta su po vama razlozi za izostanak većih rezultata?
- Nekoliko je razloga. Jedan je unutrašnje prirode, jer treba ponovo osmisliti neki novi geostrateški položaj Srbije, koji je rovit, i on je na pola puta između Evrope i Rusije. Zaglavljeni smo između neke budućnosti i prošlosti, rešavanja kosovskog pitanja... To sve izaziva potrebu da se redefiniše jedna celovita državna politika i da se pokuša napraviti Ustav koji bi bio fleksibilniji i dao konture društva i države kojoj se teži. To je kapitalno pitanje.

- Hoće li nam ova vlada doneti i novi Ustav, je li to realno očekivati?
- Kako god okrenemo, Ustav ćemo morati da menjamo, ili zbog Evrope ili zbog Kosova, ili zbog oba. A najbolje bi bilo da pokušamo da ga promenimo zbog sebe, a da u tom kontekstu pokušamo da nađemo strateške pravce i prema Evropi u nekom novom geopolitičkom ambijentu. To je nesumnjivo strašno važno pitanje koje ova vlada treba da uobliči i da u tom segmentu traži društveni koncenzus.

- Šta nakon toga? Neće promene Ustava same po sebi dovesti stvari na svoje mesto.
- Drugo važno pitanje je unutrašnja organizacinja države, mesto Vlade, mesto državne administracije, njenih troškova... Jer, Srbija se toliko smanjila, a uopšte se nije preuredila. Lutamo između starih i tekućih procedura, te evropskih. Radimo jedan te isti posao na tri mesta. Sve nam se svodi na ad hok rešenja, koja imaju mnogo mana i troškova. Sve se radi parcijalno, umesto da se postavi ram i unutar njega odrede sinhronizovani delovi.

Reformisati penzioni sistem

- Od suštinske je važnosti da se napravi ambijent povoljan za investicije, da se uredi administracija, zdravstveni sistem... Vlada mora da temeljno pretrese i penzioni sistem, jer sadašnja intervencija je ad hok i protiv pravna i ne rešava pitanje. Poslata je pritom poruka da se ne isplati uplaćivati uopšte penziju. Takođe, treba redefinisati i zdravstveni sistem, jer ako treba da platite lekove čemu onda uplaćivanje socijalnog osiguranja. Naravno, neophodno je urediti i prosvetni sistem, jer je to mesto gde se proizvodi ključni faktor društva, a to je obrazovan čovek. Na kraju, sve to treba da se začini sa nikad nezavršenom reformom pravosuđa.