Ta majušna krvopija zakačila se za butinu jedne Beograđanke, zbog čega je ona morala da pređe pola grada da bi ga neko od zdravstvenih radnika iz nje iščupao. Nju su iz doma zdravlja usmerili na Zavod za kožne i venerične bolesti, da bi je odatle poslali na Infektivnu kliniku KCS jer, zamislite, niko od njih ne vadi krpelje!

Da li je moguće da je jedna napast iz trave toliko uplašila medicinare ili su oni prosto toliko lenji da im je najlakše da šaltaju ljude od klinike do klinike? Manje od pet minuta treba jednoj sestri da eliminiše krpelja, zašto je to problem? Na kraju joj na Infektivnoj klinici kažu možemo da vam zakažemo vađenje za dan, dva, a ženi noga iz sata u sat sve veća. Ne, mislim da je najbolje da se sačeka da oboli od Lajmske bolesti, čiji se prvi simptomi pojavljuju od tri do 32 dana, pa će po hitnom postpuku da reaguju, jer samo tako i znaju da rade - urgentno, jel’?

Stalno od građana prave budale, ne samo zdravstvene ustanove, nego i druge institucije u Srbiji. Na bilo koji šalter da se pojavimo oni od nas naprave neupućene zamlate, koje ne znaju ko se čime bavi i kome treba da se obrati. Iako onaj sa vezom može sve na jednom mestu da odradi, onaj ko ne poznaje šaltersku radnicu mora da se šetka i skuplja milion i po papira.

Administrativne poslove i mogu da razumem, ali lekare ne! Aman, ljudi, pa radi se o nečijem životu, uozbiljite se! Kao krpelji se zakačili za svoje fotelje, pravdajući se zašto baš vi ne možete nešto da uradite!