Neko će reći, svaka knjiga zaslužuje da bude u biblioteci, a ipak, da li su baš država i ministar kulture Ivan Tasovac morali da otkupe to delo za potrebe biblioteka sa obrazloženjem da se radi o “svedočanstvu jednog vremena”? Baš to vreme, o kojem u svojoj knjizi priča

Mira Marković, Srbija i ne pamti po dobrom, jer smo tada bili izolovani, pod sankcijama, muku mučili sa hiperinflacijom, ušli u rat sa čitavim svetom. Baš zbog toga u pravu su oni koji kažu da ima puno drugih književnika koji bi trebalo da buduće generacije „uče o devedesetim godinama dvadesetg veka u Srbiji“, a ne da to radi supruga Slobodana Miloševića i osnivač JUL-a.

Zbog svega navedenog, mnogo je ljudi koji danas postavljaju pitanje da li je delo Mire Marković književna građa, kao što to kaže predsednik komisije za otkup knjiga ili je to samo još jedno delo politike koja odlučuje o svemu u Srbiji? Ima i onih koji se pitaju da li će sledeći postupak države biti taj da knjigu „Bilo je to ovako“ uvrste u redovnu školsku lektiru?

Bilo kako bilo, knjiga Miloševićeve supruge biće istaknuta visoko na policama biblioteka u Srbiji, svidelo se to nekome ili ne, tako je odlučio Tasovac, tako je, na kraju, odlučila i Srbija, jer su njeni građani „svojim novcem“ obavili tu transakciju, a ostala dela koja nisu, ovaj put, prošla konkurs sačekaće neka bolja vremena.