Zemlja u kojoj može da se bude predsednik države bez diplome fakulteta, gradonačelnik prestonice sa plagiranim doktoratom, da se zapošljavaju stotine hiljada radnika samo postavljanjem kamena temeljaca, da se živi nikad bolje sa znatno manjim primanjima, da bespogovorno odgovorni ne odgovaraju, da ti bude sve potaman samo jer ti to govore svaki dan.

U toj takvoj zemlji Srbiji studenti, ne na onom fakultetu na kom je predsednik diplomirao, već na cenjenom državnom fakultetu, uče statistiku tako što računaju popularnost jedne Jelene Karleuše. Pevačice, u samom ispitnom pitanju okarakterisane kao „popularna diva“, vlasnica “novog megahita”, prigodnog naziva „Krimi rad“. Iako o ukusima ne treba raspravljati, bilo kojim, pa ni muzičkim, samo je u ovakvoj zemlji Srbiji moguće da se budući akademski građani obrazuju učeći na primerima onih za koje nije sigurno ni da su srednju školu završili. Samo je ovde pomenuta pevačica autorima fakultetskog testa bila očito najprepoznatljivija javna ličnost u zemlji.

U ovakvoj Srbiji, oni studenti koji shvataju apsurd čitavog državnog sistema, bar većina njih, odavno su na fakultetu neke druge zemlje, u kojoj život nije rijaliti, a predsednik ima nespornu diplomu. I iako sve ovo deluje kao neka morbidna bajka, tragično je što to nije. Naprotiv. Srbija u kojoj studenti u fakultetskim amfiteatrima na ispitnim pitanjima računaju popularnost neke poznate, umne ličnosti koja iza sebe ima vredan doprinos društvu, a ne „Krimi rad“, to je danas u ovoj ovakvoj Srbiji bajka. Laku noć.