Evroskeptici širom kontinenta juče su slavili, evrofanatici tugovali. Slavili su i mnogi u Srbiji i Republici Srpskoj. Zašto? Iz čistog inata. A ni sami nisu svesni šta Bregzit znači za Srbiju i srpski narod?

Likuju oni koji su apriori protiv EU i bilo kakvog vezivanja za Zapad, koji budućnost Srbije vide isključivo u uniji sa Rusijom. I iracionalno se nadaju da će Pandorina kutija koju su otvorili Englezi doprineti njihovom cilju. Nažalost, kao da svi zaboravljamo da se svaki tektonski poremećaj u Evropi, što Bregzit svakako jeste, uvek kroz istoriju obija o glavu upravo nama koji nismo “ni luk jeli, ni luk mirisali”. Ali najdeblji kraj svakako smo kao država i narod uvek izvlačili.

Rano je davati precizne projekcije šta će se dalje dešavati sa EU, iako je jasno da će britanskim stopama krenuti i Francuzi, Holanđani, Šveđani, moguće i Grci i Italijani... I ne samo oni.

Bregzit će možda usporiti, ali moguće je i ubrzati put Srbije u EU. Sve zavisi od toga koliko ćemo biti na listi prioriteta birokratama u Briselu, koji sada imaju poprilično unutrašnjih problema. Šta da radi Srbija u toj situaciji? Srpska politička elita moraće da smišlja novu strategiju i da ima plan za sve opcije.

Vreme je za osmišljavanje nove politike, koja neće biti ni evrofanatična, ni proruska, nego isključivo prosrpska. Ali isto tako, niti jednog trenutka ne smemo skrenuti s evropskog, civilizacijskog puta kojim smo krenuli i moramo sve naše norme prilagoditi evropskim. Ne zbog EU, nego zbog naše dece.