„Alo!“ je uvek tu da vas informiše, zabavi, razonodi, ali i da vam da korisne savete... I tako, verovali ili ne, već 3.000 dana. A kao da je juče bilo kada se naš prvi broj pojavio na kioscima.

Ljubav prema pravdi i istini je ono što nas je održalo i zadržalo svih ovih 3.000 dana u vašim rukama. Zato u ovoj jubilarnoj kolumni neću da pišem o svim onim ružnim stvarima koje su naša svakodnevica i čime se nažalost bavimo iz broja u broj: o lopužama u politici i biznisu, o nesposobnim kadrovima čija je jedina referenca partijska ili rođačka podobnost, o jezivim i nerazjašnjenim zločinima, o starletama i starletanima, kilavim fudbalerima...

Ova kolumna posvećena je Ljubavi. Onoj koju ste vi, naši poštovani čitaoci, pokazivali svih ovih 3.000 dana kada ste se odazivali na brojne apele koje smo pokretali za pomoć mnogima u nevolji. Posebno bolesnoj i siromašnoj deci. Zahvaljujući vama smo ulepšali život mnogima, a nekima ga i bukvalno spasli. Mali Jelići su prvi put probali ćevape, Janoš je dobio čokoladu koju nije imao ko da mu kupi...

Zorici smo sagradili kuću. Braći Antić, koji su živeli u očajnim uslovima, zbog čega je država htela da ih oduzme roditeljima, izgradili smo kupatilo i sobu, ne dozvolivši da sistem pobedi Ljubav. Svi ste pomagali malom Safetu Radojičiću, koji sa urođenom srčanom manom brine o slepoj majci, staroj baki i mlađoj sestrici. Hvala vam na svemu! Verujem da ćemo nastaviti zajedno da, barem narednih 33.000 dana, zajedno širimo Ljubav, jer ona, kako kažu sveti oci, i stenu razbija.