Ovaj se desio u Žitištu, u kafiću “Makijato”, kada je Siniša Zlatić (38) pretprošle noći doneo od kuće “kalašnjikov” i njime zaustavio živote svih koji su tamo bili. Ubio je suprugu Dijanu, njenu drugaricu, a povredama je podleglo još troje ljudi. Ostali su, u zavisnosti od rana, “razbacani” po bolnicama u Srbiji. Preživeli pričaju da se sve desilo za tren! Pomislili su na petarde, dok su se meci zabadali u meso ljudi.

Krv je prskala na sve strane. Siniša je ispalio prvi rafal, sačekao sekund, pa onda drugi. Ljudi su vrištali, bežali. Kažu da će slaviti tu noć kao drugi rođendan. Zbog čega je Siniša to uradio kada je, kako komšije tvrde, bio tih, miran, povučen? Nikad nije pravio probleme, radio je kod rođenog brata u firmi, a sa ženom se, posebno zbog sina, dobro slagao, iako poslednjih šest meseci nisu živeli zajedno i pokrenuli su brakorazvodnu parnicu. Dok se ne završi istraga, nećemo dobiti odgovore na ta pitanja.

Neki ljudi u Žitištu, sa druge strane, navode da je Siniša bio ljubomoran. Da je iz Osijeka, izbeglica i da je preturio nesrećni rat preko glave. A imao je i nelegalno taj “kalašnjikov”. Čak i da nam sad neko kaže šta mu je bilo u mozgu dok je pucao, to neće vratiti mrtve, a povređenima neće umanjiti bolove. Ne mislim na fizičke, oni prođu. Bol duše ostaje mnogo duže. I tu je ključni momenat ove tragedije, a zove se prevencija psihičkih bolesti koje u Srbiji još nema. Ne kažem da je Siniša imao neki problem, to će utvrditi eksperti, već da bi preventiva sigurno sprečila, ako ne sve ovakve tragedije, onda bar neki sledeći masakr!