Nakon odloženog iseljenja od pre mesec dana, u 9 sati agonija porodice Ljubičić se ponovila, jer je na njihova vrata došao sudski izvršitelj, i to u pratnji 15 pripadnika policije i dva vozila interventne.

Ljubičićima su komšije došle da pruže podršku i posedali su u dvorištu ne dozvoljavajući sudskim izvršiteljima da iznesu imovinu iz kuće. Jedna osoba je privedena jer je vređala prvog komšiju koji je sve vreme dobacivao.

 

"To što mi sedimo u dvorištu na vratima kuće policija smatra pružanjem pasivnog otpora. Kako ne bismo pravili dalje probleme i možda dobili krivične prijave zbog toga, mi smo kao porodica odlučili da se sami iselimo. Komšija je presudom dobio 39 kvadrata ove kuće, ali nije dobio ceo objekat, pa ćemo mi živeti u jednoj sobi koju nije dobio i koja inače nema ni vrata. Sve je ovo jedan veliki apsurd jer komšija nije dobio ni dvorište i ne znam zaista kako planira da koristi deo kuće koji je dobio", objasnila je Anđa Ljubičić za 021.

Ljubičići će se tako sada smestiti u sobu od oko 16 kvadrata u koju zapravo neće moći ni da uđu jer se ulazna vrata i ostatak trošne kuće sada predaju komšiji u vlasništvo. Oni bi jedino mogli da uđu u taj prostor kroz prozor iz dvorišta. Nakon što su dvorište napustili prijatelji i komšije koje je policija uspela da polako izvede napolje, ostali su samo policajci, izvršitelj i Ljubičići koji su počeli da iznose stvari, sami ne znajući šta će se dešavati popodne ili sutra. Ono što je izvesno je da će se priča nastaviti, jer će Trifković nekako probati da uđe u deo kuće koji mu je dodeljen sudskom odlukom. Naime, dvorište i dalje pripada Ljubičićima, tako da Trifković ne može da priđe kući.

Podsećamo iseljenje iz dela kuće u Ulici Radoja Domanovića 62 je pomereno pre oko mesec dana, jer se porodica Ljubičić nije iselila iz dela kuće koji je pripao njihovom komšiji. Tada su sudskog izvršitelja u jutarnjim satima pored Ljubičića u dvorištu kuće dočekali njihovi prijatelji koji su došli da im pruže podršku. Petočlana porodica živi od socijalne pomoći u teškim materijalnim uslovima.

Agonija porodice Ljubičić je po Zoranovim rečima počela pre pet godina kada ga je komšija Trifković tužio zbog ograde, jer trpi štetu zbog uzurpacije.

- Ogradu nisam ja postavio, tu sam je zatekao, kada smo 2001. godine stan na Detelinari zamenili za ovu kuću - kaže Zoran. Po njegovim rečima Trifkovići su se mnogo pre njih tu doselili i ranije im kako kaže Zoran ograda nije smetala.

Sud je presudio u korist komšije Trifkovića da mu je uzurpirao dvorište, prihvatajući, po Ljubičiću, nelogičan nalaz sudskog veštaka, pa je odredio da mora da plati pola miliona dinara za odštetu i još 200.000 dinara sudskih troškova.

Toliki novac Zoran nije mogao da zaradi, jer je pre tri godine postao invalid, kada je na poslu, radeći kao moler, pao sa skele i jedva ostao živ.

Prošle godine prodaja kuće porodice Ljubičić na licitaciji nije bila uspešna, pa je sud odlučio, da deo objekta na ime odštete dodeli Trifkoviću.

Ljubičići su uložili žalbu pred Višim sudom uz zahteve za obnovu postupka, jer su došli do svedoka koji je podigao ogradu i nadaju se da će ih sud prihvatiti ne bi li u ponovljenim suđenjima dokazali da ničiji posed nisu ugrozili.

Trifković koji je poveo spor, je u ranijim izjavama tvrdio da je Ljubičića prevario prvobitni vlasnik, koji mu je dao kuću u zamenu za stan, a da ograda nije bila povod spora, već nelegalan objekat na zajedničkom placu.

 - Zoran Ljubičić je zamenio stan za divlje izgrađen objekat na tuđem zemljištu i to mom, što dokazuju pravosnažne presude – govorio je ranije Trifković, pozivajući se na presude koje je dobio u svoju korist.