Sisoje je bio Misirac i učenik svetog Antonija. Kada je Antonije umro, Sisoje se nastanio u pustinjskoj gori, zvanoj Antonijeva, na kojoj se i Antonije ranije podvizavao.

Teškim trudovima nad samim sobom toliko je ukrotio sebe da je bio krotak i nezlobiv kao jagnje.

Zato mu je Bog dao veliku blagodat - mogao je da isceljuje bolesnike, izgoni zle duhove i vaskrsava mrtve.

Kada je Sisoje ispustio svoju dušu, celu prostoriju je ispunika blagodat. Umro je u dubokoj starosti, 429 godine, a deo njegovih moštiju je u Manastiru svetog Vasilija Ostroškog u Bijeljini.

Većina običaja vezanih za svetog Sisoja, koji se u Srbiji i danas poštuju, vezana je za decu.

Mnoge majke poste sedam dana pred ovaj praznik da bi se pričestile, a veruje se da će deca tako biti zdrava i da će ih u životu pratiti sreća.

Ako na svetog Sisoja pada kiša, trebalo bi pustiti decu da istrče napolje i dobro pokisnu. U nekim krajevima Srbije sačuvalo se verovanje da je to voda koju sveti Sisoje sa neba šalje na njih i da će tako najbolje i najzdravije porasti.

Stariji kažu da je sveti Sisoje najveći prognitelj svih đavola koji napadaju decu, pa se veruje da danas deca mogu ostati napolju i noću, jer svi demoni beže i kriju se.

Narod kaže da će sve što rodi na svetog Sisoja biti srećno i dugovečno.