Da li će jednog dana naša zemlja postati i deo Evropske unije, kako se nada velika većina građana Srbije, videćemo u godinama koje dolaze, a otvaranje poglavlja 23 i 24 je još jedan dobar korak u tom pravcu.

Na tom putu imaćemo mnogo prepreka, mnogo težih nego što je bila hrvatska blokada, jer bez obzira na sve busanje u grudi, na kraju će naše komšije morati da se prilagode većini, koliko god im to teško palo. Ipak, kako će onda da stavljaju metalne ograde na granici prema nama i „dele lekcije iz poštenja i morala“.

Nažalost, najveća prepreka Srbije na putu ka EU biće Srbija.

Za početak, moramo da shvatimo da nam je neophodno da imamo saveznike i da ne možemo da se izolujemo od ostatka Evrope.

Valjda smo tu lekciju naučili 1999., kada nas je NATO bombardovao, a naši „prijatelji“ su ostali suzdržani dok su nas bombe kidale iz nedelje u nedelju.

Drugo, sve naše komšije su odavno ušle u EU, a one koje nisu, kao i mi žele da se pridruže evropskoj porodici.

I treće, EU je naše pravo po rođenju, jer u najgorem slučaju, ako od članstva u toj zajednici na kraju budemo imali više štete nego koristi, uvek možemo da uradimo kao Velika Britanija. Eto, Britanci su napustili EU, a sunce je izašlo i narednog dana. Ali prvo da uđemo. Lako ćemo izaći ako nam se ne svidi.