On je rekao da je 1991. iz rodne Srebrenice kao dečak prebegao sa ocem u Beograd, a da ga je majka ostavila zato što je bila druge vere. Kako “Alo!” saznaje, on se sa majkom od tada video samo jednom, 2005. godine.

- Moja majka, koja je druge vere, zbog pritiska sredine i mržnje prema Srbima koju je tada politika u Bosni nametala svima koji nisu muslimani, ostavila nas je i nije želela da dođe sa nama u Srbiju. Verujem da je to uradila iz straha za svoju porodicu u Bosni, ali na kraju, nije ni važno. Ostao sam bez doma i moj otac i baka su sa mnom u naručju, sa dve torbe u koje smo spakovali ceo život, došli 1991. godine u Beograd. Od tada živim u Borči i zavoleo sam je kao da sam se tu rodio - ispričao je “Nedeljniku” Aleksandar Jovičić, najmlađi predsednik opštine u Srbiji.

- Nikada nisam sanjao da se vratim u Srebrenicu jer sam znao da je to nemoguće, a nekako su mi uspomene koje sam poneo suviše tužne da bih uopšte želeo da ih evociram. Kao dečak, kada sam došao u Borču, nikada nisam maštao da se preselim u krug dvojke, želeo sam da jednog dana postanem neko ko će da uradi nešto više za svoj kraj i komšije. Nisam tada znao kako, nisam znao ni šta je politika, ali sam sanjario da nekako postanem neko ko će za njih da uradi velike stvari.

Možda zvuči malo detinjasto i smešno, ali tih svojih dečačkih snova setio sam se sada, kada sam dobio priliku da stvarno uradim mnogo dobrih i korisnih stvari za svoje sugrađane. Eto, došlo je vreme da ostvarim ono o čemu sam kao dečak sanjao - istakao je Jovičić u potresnom svedočenju za “Nedeljnik”.