"Juče sam na autoputu povezao momka od 19. godina. Kaže ide za Smederevo, bez ijednog dinara u džepu, čuje da je tamo berba šljiva i krušaka, 150 din na sat. Inače siroče sa Kosova, Albanac iz mesta Lipljan", počinje jedan od statusa.

Momak sa Kosova je ispričao da se nada da u Smederevu neće biti ljudi kakav je njegov bivši gazda, koji ga je mučio dva i po meseca i na kraju mu nije platio za branje malina, sve u svemu veoma potresna priča.

"Stali smo na pumpu, gde sam mu kupio sendviče i sve što mi se učinilo da bi ga nahranilo bar za neko vreme. Ubrzo smo stigli do isključenja za Smederevo. On nastavlja peške. Sa rančićem na leđima. U desnoj ruci kesa sa logom LUK petrola, a levom rukom, visoko podignutom pozdravlja mene", piše na kraju statusa.

Nakon nekog vremena pojavljuje se još jedan status koji počinje dirljivo, ali pisac istog se osvrće na prethodni status, koji je stigao do njega i koji je pročitao sumnjajući da je autostoper prevarant.

 Međutim, zaključak je veoma zanimljiv.

"Da li sam ispao naivan i glup? Da, svakako. Da li se kajem što sam postupio kako sam postupio? Pa, zapravo ne. Koliko god svako od nas povremeno naleti na nekog prevaranta, činjenica je da živimo u zemlji u kojoj je previše ljudi sa ogromnim problemima, kojima možemo, makar minimalno, da pomognemo. Poslednje što želim je da postanem neki ogorčeni sumnjičavi mizantrop koji u svakoj priči i svačijoj sudbini vidi neku prevaru. Na kraju krajeva, niko od nas ne zna šta će se sutra dešavati. Možda i ja nekad budem u velikom problemu i želim da verujem da će meni neko pomoći, a ne da će me gledati kao potencijalnog prevaranta. Ključno pitanje koje mi se vrti celog dana je da li je veće zlo odbiti da pomogneš čoveku koji je stvarno u nevolji jer misliš da je prevarant, ili pomoći prevarantu za kog pomisliš da je čovek u nevolji. Ja bih rekao ovo prvo", piše na kraju statusa.