Dostojanstveno je četa Aleksandra Đorđevića odgovorila na sve provokacije, pretnje i ucene koje su proteklih nedelja dolazile iz Zagreba i na taj način Hrvatima sipali so na ranu koja nikako da im zaraste još od 1995. godine kada cu kukavičkim begom sa postolja na sebe navukli kletvu.

Srbi mogu da budu ponosni na svoje junake, koji su svoje stare mušterije Hrvate do nogu dotukli i tako na najbolji mogući način odgovorili na proslavu “Oluje” u Kninu, na povampirenje ustaštva, proterivanje Srba iz Hrvatske, lupanje ćiriličnih tabli, ali i zapušili usta Milanoviću, Kolindi, Orepiću i drugim funkcionerima iz Zagreba koji koriste svaku priliku kako bi ponizili i uvredili Srbe i Srbiju. Hvalio se Tompson da ispija kafu u Kninu na čijoj peni je ispisan čuveni poklič “za dom spremni”, pa, gospodine Perkoviću, Đorđević, Bogdan Bogdanović, Teodosić, Raduljica i drugovi su vam pokazali da ste za doma spremni.

Bilo kako bilo, Srbija ide dalje, a Hrvatskoj ostaje da Saletove momke i dalje od kuće gleda kako mašu sa pobedničkog postolja i pevaju “Bože pravde”, dok se srpska trobojka visoko podiže. Moraće Hrvati mnogo toga još da učine kako bi ih kletva koju vuku još od davne 1995. godine konačno napustila. Do tada oni neka prete, provociraju, ucenjuju, šetaju u ustaškim uniformama, proteruju Srbe, a mi ćemo odgovarati trojkama Đorđevića i Jokića u poslednjim sekundama, zakucavanjima Raduljice i asistencijama Teodosića, jer kao što reče Miroslav Nikolić: “Sve je to, ljudi, normalno”.