Naime, Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP), koje je shodno Zakonu o detektivskoj delatnosti zaduženo za obuku detektiva, licenciranje detektiva i agencija i vršenje nadzora nad obavljanjem detektivske delatnosti, u toku ove godine započelo proces licenciranja koji će trajati do kraja ove godine.

Dragan Trivan, predsednik Grupacije detektivskih agencija u Privrednoj komori Srbije i osnivač i vlasnik privatne detektivske agencije "Protekta" - jedne od prve dve licencirane detektivske agencije u Srbiji, rekao je Tanjugu da je od MUP-a do sada licence za rad dobilo 30 detektiva.

"Tačan broj detektivskih agencija i detektiva u Srbiji znaće se do kraja godine kada se okonča proces izdavanja licenci", precizirao je Trivan koji u izjavi za Tanjug govori i o detektivskoj delatnosti, uslugama, odnosu prema klijentima, saradnji sa poliicjom...

Ukazujući da je detektivska delatnost postojala kod nas još u vreme Kraljevine Jugoslavije, Trivan je naveo da se kod nas i dan danas mistifikuje detektivska delatnost.

"Sada, s obzirom da imamo Zakon koji uredjuje detektivsku delatnost, možemo reći da detektivi uvek spremno priskaču u pomoć kako fizičkim licima koja im se obrate tako i pravnim", naveo je Trivan ukazujući da je veoma šarenolik dijapazon usluga koje detektivske agencije u Srbiji pružaju svojim klijentima.

Od usluga za fizička lica, on je izdvojio segment pomoći porodici kada su u pitanju problemi sa decom koja su, kako je naveo, u pred-deliktnom ili deliktnom stanju, zatim kućne kradje i probleme u vezi sa narkomanijom.

Prema njegovim rečima, u Srbiji ozbiljnu perspektivu imaju detektivske istrage za velike korporacije i komanije koje sve više angažuju upravo detektive.

Velike korporacije mahom traže provere CV-a - kada neko aplicira za odredjeno radno mesto, kao i konsalting o tome kako preduprediti kompanijske kradje i pronevere, kako zaštiti poslovnu tajnu i kako očuvati bezbednost poslovanja korporacije, naveo je detektiv sa prvom licencom u Srbiji koja mu je dodeljena u februaru ove godine.

On je napomenuo da detektivi često angažuju i poligrafiste kada su u pitanju kompanijske unutrašnje istrage.
Ističhući da se u radu detektiva diskrecija podrazumeva, Trivan je ukazao da je poverljivost jedno od najvažnijih načela u radu detektiva.

"Kada detektivi ne bi mogli da obezbede apsolutnu diskreciju i da garantuju klijentu da će sve tajne i tokom angažovanja detektiva ostati samo njegove tajne, sve ovo ne bi imalo smisla", napomenuo je detektiv.

On je ukazao da kada detektiv primeti neko krivčno delo u toku svog rada, on je u obavezi da ga prijavi policiji.

"Sam Zakon o detektivskoj delatnosti upravo to i predvidja što je obaveza i svakog gradjanina", napomenuo je detektiv.

Kao predsednik Grupacije detektivskih agencija, Trivan je rekao da je udruženje počelo da sakuplja predloge i da izradjuje nacrt izmena aktuelnog zakona (iz 2013. godine) u pravcu njegovog poboljšanja, s obzirom da su uočene neke manjkavosti.

U tom procesu od koristi biće i razgovori sa kolegama iz Hrvatske i Slovenije koji su već nekoliko puta menjali svoje zakone o detektivskoj delatnosti, napomenuo je Trivan.

Od niza interesantnih slučajeva na kojima je radio tokom višegodišnje karijere, Trivan je za Tanjug ispričao slučaj koji je na njega ostavio veliki utisak.

U pitanju je bila potraga za nestalom osobom, na kojem je agencija radila pre sedam - osam godina.

Majka je krajem šezdestih zbog, nemogućnosti da prehrani sebe i novorodjenče, ostavila bebu ispred jedne beogradske kompanije i odatle otišla na voz za Švedsku, kako bi mogla da sebi obezbedi egzistenciju.

Nakon više decenija vratila se u Srbiju sa željom da pronadje sina i ostavi mu što je stekla u Švedskoj, a drugu decu nije imala.
Zbog toga je zatražila pomoć detektivske agencije i nakon tri meseca potrage detektivi Protekte su pronašli njenog sina u Skoplju - već zrelog čoveka.

"Imali smo njegov mobilni telefon, ali naša interna pravila kažu da bez obzira na to ko nas angažuje, ako nadjeno lice ne želi da stupi u kontakt sa klijentom mi to nećemo omogućiti", ukazao je Trivan.

U prvom razgovoru sa tim čovekom prvo je, kako je naveo, proverio da li zna da je usvojen i pošto je znao, pitao ga je da li zna svoje pravo ime.

"Rekao je da zna, ali je rekao ime pod kojim je službeno zaveden pa sam ja tada, čoveku koji je 1967. godište, rekao njegovo pravo ime kao i pravi datum rodjenja, jer je imao službeno zavedeni datum rodjenja u februaru, a rodjen je zapravo u martu.
"Priča je završena pozitivno, sin je upoznao svoju biološku majku", naveo je detektiv.

Inače, da bi neko postao privatni detektiv mora pre svega da bude državljanin Srbije, kao i da ima visokoškolsko obrazovanje što, prema rečima Trivana, ovu profesiju podiže na viši nivo.

"Jedan od uslova za dobijanje detektivske licence je i da kandidat nije osudjivan, da nije imao problema sa zakonom, kao i da ima lekarsko uverenje da je psihofizički sposoban za obavljanje detektivskih poslova", naveo je Trivan koji je i univerzitetski profesor na predmetima koji se tiču bezbednosti i detektivnske delatnosti.

On je istakao da je polaganje stručnog ispita obavezno za sve kandidate, a oni koji nemaju iskustvo u policijskim ili detektivskim poslovima, pre ispita, moraju da pohadjaju obuku koju organizuje MUP.

Stručni ispit se, kako je ukazao, polaže pred komisijom MUP-a, nakon čega kandidati koji ga polože, dobijaju licencu za obavljanje detektivskih poslova.

Kada je u pitanju nošenje oružja, prema rečima proferora, Aktuelni zakon o detektivskoj delatnosti predvidja da detektivi u Republici Srbiji mogu da nose vatreno oružje u smislu zaštite svoje lične bezbednosti, a ne u svrhu obavljanja delatnosti.

"Procedura je slična kao i za svakog drugog gradjanina i u pitanju je osnov za zaštitu svoje lične bezbednosti", rekao je Trivan.