Belić, trajni invalid sa višestrukim prelomom karlice, kaže da javnost treba da sazna istinu za kojom traga dve decenije, smatrajući da se tada sve zataškalo zbog tadašnjeg predsednika države.

- Automobil me je udario na raskrsnici kod banje Junaković oko pet sati ujutro 30. novembra 1996. godine. Ostao sam onesvešćen, a niko mi nije prišao upomoć iz kolone. Tek kada je jedan bračni par iz Hrvatske primetio moje maltene beživotno telo, obaveštena je policija - priseća se Belić, a njegov advokat Branislav Šokac dodaje da je uviđaj tada traljavo obavljen.

- Policija je došla bez prisustva javnog tužioca i istražnog sudije, iako se radilo o teškim povredama. U zapisniku piše samo da je došlo do ugrožavanja saobraćaja, iako je čovek ostao bez svesti i teško povređen. Do kraja novembra predmet će zastareti - navodi Šokac.

U krivičnoj prijavi protiv N. N. vozača, Belić i advokat se pozivaju na izjave troje ljudi da je reč o koloni koja je bila pratnja Zorana Lilića, a da je kobni auto išao ispred vozila predsednika.

- Nažalost, ovi ljudi ne žele da svedoče ni posle dve decenije! Sve su mi rekli u neformalnom razgovoru. Videćemo da li će sud u Somboru pravovremeno reagovati na moju krivičnu prijavu. Nedavno sam saznao od jednog penzionisanog policajca da su delovi auta koji me je udario bili u policijskoj stanici, ali su oni na volšeban način nestali posle tri sata - navodi Belić.

- Zataškala je policija, sud, opštinari koju su znali za dolazak Lilića, ljudi iz jedne firme koja ga je u Apatinu često opsluživala kada je dolazio u ribolov - kaže Belić, koji se zbog povreda teško kreće, telo mu je puno šipki, metalnih pločica i mrežica kako bi organizam mogao normalno da funkcioniše.