Penzionerka Đurđija Tomić (77) kaže da od političara nikada ništa nije dobila, već da su joj samo uzimali i da i dalje rade isto.

- Sad još kad mi od penzije, koju sam pošteno zaradila, oduzimaju, nemam komentar. Ko bi poverovao da od njih nešto može da se dobije? Tačno da mi treba bilo šta, iz ubeđenja i principa ne bih od njih uzela, makar mi život od toga zavisio. Kad bih bila u situaciji da mi treba bubreg, oni me ne bi zanimali. Od njih ništa! - razočarano će Tomićeva.

Sličnog mišljenja je i Aleksandar Stojanović (22), kuvar. Ni on nema poverenja u ovdašnje političare.

- Nedajbože da mi neki organ zatreba, ali i da je tako, političari su poslednja adresa na kojoj bih nešto tražio - odlučno će on.
Mileta Pavlović (55), arhitektonski tehničar, vrlo slikovito nam je objasnio šta sve od političara “može da se dobije”.

- Ni krv od njih ne bih uzeo, a kamoli organe! Evo da vam kažem, ni kapljicu krvi! Po cenu života... Neću da se trujem. Od njih može čovek jedino da se zarazi - da dobije ptičji grip, ili neizlečivu bolest praznog novčanika. Neka, hvala, ne treba ništa - tvrdi Mileta.

Vrlo oštra u svojoj izjavi da od političara ne bi uzela ni srce ako bi joj zatrebalo bila je i prodavačica Lidija Radosavljević (55).

- Ne treba mi ništa od njih. Daleko im lepa kuća... Šta će meni njihovi organi?! Treba svima nama da obezbede bolji život. Da mi zatreba, odabrala bih da mi život spasava bilo ko drugi. Ne oni... - rekla nam je ona.

 

Ni žvaku

Studentkinja Jelena Vasiljević (24) kaže za “Alo!” da nema sile koja bi je naterala da od političara uzme bilo šta. - Ni žvaku od političara ne bih uzela, da ne govorim o ovako ozbiljnim stvarima. Da nešto zaprljano bude deo mene - nikad! Oni su se već pokazali na delima, dobročinstva na papiru se ne računaju. Tačno da umirem, ne bih pristala da mi organe doniraju političari - ljutito je prokomentarisala ova studentkinja.