Pred očima ove maloletne dečice razjareni vuk zaklao je svinju i zverski joj otkinuo glavu. Prestravljeni mališani uspeli su da pobegnu iza krivine seoskog puta i dozovu u pomoć roditelje. Kada je otac Vukoman Tošić sa komšijom stigao na lice mesta vuk je pobegao, a deca su se tresla od straha.

- Ovo je stvarno katastrofa. Svaki dan nam deca pešače četiri kilometrima u jednom pravcu do škole kroz šumu, puta skoro da nema, rupe, kaljuga, užas. To je pustinja nigde nema kuće, ni ljudi. Nema šta ih nije zadesilo. Viđali su tragove raznih životinja, gazili sneg do pojasa, zimus smo išli sa lopatama pravili prtinu kako bi se deca probila do škole. Ali ovo je stvarno previše. Vukova ima puno i vrlo su zverski nastrojeni. Spustili su se do sela. Danas je stvarno bila velika sreća da vuk nije krenuo na decu. Zamislite ovu makanjicu koja je pošla u predškolsko, pa kako bi on pobegao? I moja deca su osnovci, ne želim da žive u strahu svaki dan kada krenu u školu. Ja se još uvek tresem od šoka, zamislite kako je njima - priča Vukoman dodajući da je danas sa decom otišao u školu i ispričao sta se dogodilo.

- Oni su obećali da će napisati dopis nadležnima i kome sve treba, da bi se našlo rešenje za ovu decu. Najgore je što nemamo put i ne mogu kola ovuda da idu, jedva se probija "lada-niva". Ali neko rešenje mora da postoji, deca su to. Zvao sam i ove ljude iz Lovačkog udruženja da nam pomognu. Ali sam toliko preplašen za bezbednost dece da ne mogu mirno zaspati, niti smem da ih same u školu šaljem - strhuje nekadašnji poštar Vukoman koji odlično poznaje sve teškoće života u podjavorskom kraju.

Njegova ćerka Anđela Tošić najstarija je od tročlane družine koja svakodnevno pešači osam kilometara kako bi pohađali nastavu.

- Teško je zimi jer sneg ume da napada preko noći pa ne možemo da se probijemo do škole. U jesen je još gore jer je put pun jaraka, rupa, blato je na svakom koraku, baš je nezgodno. I na sve to vidimo trgove divljih svinja, vukova, pa strahujemo kad god nešto šušne. A ja školu obožavam i ne želim da propustim ni dana - zaključuje Anđela.