Pre 26 godina je donet ovaj pravilnik, po kojem svaka gimnazija od nastavnih sredstava treba da ima gramofone, grafoskope, episkope, kasetofone, video-rekordere, geografske karte SFRJ, a od predmeta, pored pomenutog, i Odbranu i zaštitu.

Postojanjem ovog „prastarog“ zakona većina savremenih gimnazija je stekla legalan osnov za zatvaranje, jer ne poseduje elemntarne uslove za rad koji su njime predviđeni. U eri digitalizacije, elektronskih tabli, kompjutera, usb-ova i interneta i dalje se nalaže posedovanje gramofonskih ploča, grafo-folija, kaseta i flopi diskova?! Komisije za verifikaciju rada škola imaju puno pravo da ospore rad bilo koje gimnazije ukoliko ona nema bar jednu od ovih prevaziđenih stvari. Srećom, praksa kaže da samo treba imati adekvatnu zamenu zastarelog medija dok se zakon ne promeni.

Našem obrazovanju je potrebna ozbiljna reforma, a ovaj pravilnik je dokaz da to treba hitno uraditi. Bore se za uvođenje informatike kao obaveznog predmeta, jer deca treba da idu ukorak sa vremenom, sa 21. vekom, dok tamo negde u prosvetnoj paučini čuči važeći pravilnik iz prošlog veka. Šta da rade budući osnivači gimnazija? Da trče po antikvarnicama i jure gramofone? Na kraju ostaje samo nada da će novi ministar prosvete preuzeti ovaj problem u svoje ruke i ispraviti ono što su njegovi prethodnici stavljali pod tepih.