Vučković (60), Užičanin, vozač firme "Jedinstvo“, poginuo je na radnom zadatku u kanjonu Zapadne Moravedva dana pred odlazak u penziju.
Pokušavajući da savije armaturu koja je smetala da autodizalica, prevožena iz Kraljeva u Crnu Goru, prođe ispod nadvožnjaka u Međuvršju, Branko je pao sa kamiona i poginuo.
- Otišao je tiho, kao što je i živeo. Dao je život da bi spasao imovinu preduzeća u kojoj je proveo radni vek - jecao je Brankov sin Željko.
U dvorištu Vučkovića na brdu Zabučje kod Užica juče muk i neverica. Sve najbolje o Branku šaptale su komšije, kolege, rođaci, prijatelji.
- Dugo godina radim, promenio sam nekoliko preduzeća, ali vrednog radnika i čestitog čoveka kao što je on bio nigde nisam sreo. Radovao se penziji ne što bi mogao da odmara, već što je vreme hteo da posveti unučićima, - ispričao nam je radnik „Jedinstva“.
Živeo je, kažu, skromno. Bitno mu je bilo da u džepu ima za paklicu cigareta i šolju kafe a ostalo – ostavljao je kući.
Branko i njegova supruga Koviljka jeli su hleb zarađen u istoj firmi.
- Pošto smo se obično zajedno vraćali kući, u utorak pred kraj radnog vremena me je pozvao i rekao da idem sama jer je on na terenu, - uspela je kroz suze da prozbori Koviljka.
Proleća 1999. iz skladišta nafte u Pilatovićima kod Požege, koje je NATO granatirao, Branko je izvukao cisternu samo pet minuta pre nego što je na isto mesto pala nova bomba. Osamdesetih, dok su ratovali Irak i Iran radio je u Bagdadu. I na kraju, nesretnik, dočekao da da život zbog jedne sajle, pričala je juče familija Vučković.
Komentari (0)