Kako se navodi u studiji "Istraživanje šizofrenije", ta pojava je posledica "epigenetskih mehanizama", što se odnosi na postupak kojim se izražavanje određenih gena menja faktorima okoline.

Autori studije kažu da bi velike psihološke traume koje su doživele trudnice tokom Holokausta mogle da deluju na "gene njihove nerođene dece ometanjem postupka koji se zove metilacija".

Druga pretpostavka je da je stres majke možda oslabio imunološki sistem fetusa ili je delovao na prirodni razvoj.

Takav razvoj se verovatno prenosi na buduće generacije, što objašnjava zašto su toliko veće šanse da ljudi čiji su roditelji rođeni tokom Holokausta dožive određene zdravstvene probleme.

Kako bi sproveli studiju, istraživači su skupili podatke koji su se odnosili na 51.233 ljudi čiji su roditelji pali u ruke nacista.

Ta grupa je podeljena na one čiji su roditelji rođeni pre početka Holokausta i one čiji su roditelji izloženi delovanju zverstava dok su bili još u stomaku.

Rezultati su pokazali da je verovatnoća da će teži oblik šizofrenije pogoditi ljude čiji su roditelji već bili rođeni tokom Holokausta ista kao i verovatnoća kod dece čiji roditelji uopšte nisu bili deo tog događaja.

Ali, oni čije su majke bile izložene tom događaju dok su oni bili u stomaku imaju 1,74 puta veće šanse da obole od šizofrenije.

Deca majki koje su preživele Holokaust dok su oni bili u stomaku, a onda i posle porođaja imaju 1,48 puta više šanse da budu hospitalizovani zbog šizofrenije.

Ona deca čiji su roditelji bili izloženi tom događaju dok su još bili fetusi ili bebe takođe su imala 1,49 odsto više šanse da zatraže pomoć lekara od dece čiji roditelji nisu preživljavali brutalnost nacista.