Tako je čak 1.200 sela, od ukupno 4.709, u fazi nestajanja, u 1.034 sela živi manje od 100 stanovnika, a u 550 sela manje od 50 ljudi. Još tragičnije je što u čak 73 odsto sela opada broj žitelja.
Imajući u vidu navedeno, ne čudi tužni podatak da je u selima čak 50.000 praznih kuća, dok na još 150.000 piše da u njima trenutno niko ne živi. Potpuno je praznih 50 sela, dok 85 sela ima manje od deset stanovnika.
Do ovih poraznih brojki došao je Branislav Gulan, član Odbora za selo Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), koji poslednjih 30 godina prikuplja precizne podatke o stanju domaćeg sela.
- Za pola veka na prostorima nekadašnje SFRJ iz sela u gradove je prešlo osam miliona ljudi! U Evropi je za takav proces trebalo oko 120 godina. Tako su se stari iz sela gotovo neprimetno preselili u gradove. Nekada mladi doseljenici sa sela sada su ili će uskoro postati ostareli penzioneri po gradovima. No, bitka za selo je već izgubljena! Sad je potrebno voditi borbu za opstanak varošica koje nestaju - upozorava Gulan za „Alo!“ .
On ističe da u Srbiji nisu zapostavljena samo sela, već celo ruralno područje.
- U selima nema ko da radi, a u gradovima nema šta da se radi. Seljak ne služi samo da bi proizvodio hranu, on je osoba koja bi trebalo da ima život dostojan čoveka. Da društvo zna šta će sa selom, imalo bi valjanu, realnu strategiju, akcioni plan. Međutim, sve dosadašnje vlade kao da nisu razumele potrebu za opstanak sela - napominje Gulan.
Logično se postavlja pitanje šta nas očekuje u budućnosti? Nažalost, izgleda ništa optimistično.
- Kreatori agrarne politike kao da su zaboravili da se ruralni razvoj ne odnosi samo na poljoprivredu, već i na sociokulturni razvoj sela i zaštitu životne sredine. Na selo se gledalo iz kabineta, bez realnih terenskih istraživanja. Zbog toga o našem seljaku govorimo kao o nepismenom, konzervativnom, neobrazovanom.
Seljaci su potcenjeni. Jednom ga ubeđuju da „baci što više đubriva“, drugi put da izvrši komasaciju, zatim da sadi ovu ili onu sortu. Država seljaku treba da pomaže kontinuirano. Problemi moraju sistemski da se reše, a uredbama samo da se „gasi požar“. O agraru i selima u zemlji bavi se više od 25 institucija, ali i pored niza obećanja o boljitku, selu je sve teže, pa svako četvrto nestaje! - zaključuje Gulan.
Sumorna statistika!
- van gradskih sredina živi 2.914.990 stanovnika (40,5 odsto)
- od 4.709 sela, 1.200 je u fazi nestajanja
- 50.000 praznih kuća je u selima, a na još 150.000 piše da trenutno niko u njima ne živi
- u 1.034 sela je manje od 100 žitelja
- u 550 sela ima manje od 50 stanovnika
- u 86 odsto sela opada broj žitelja
- oko 50 sela je prazno, dok još 85 njih ima manje od po deset stanovnika
- u 500 sela ne postoji asfaltni put ni veza sa svetom
- skoro 2.000 sela nema poštu
- u 230 sela nema osnovne škole
- 173 osnovne škole u 2015. godini imale su po jednog đaka
- u 2.760 sela nema vrtića
- 73 odsto sela nema dom kulture
- u dve trećine sela (2.140) nema ambulante
- u 400 sela u Srbiji nema prodavnice
Trećina živi u Beogradu
U svetu danas oko 50 odsto stanovništva živi na selu, dok se u Srbiji u ruralnim područjima nalazi više od 40 odsto žitelja. - U uslovima današnje civilizacije kod nas i u svetu bio bi ogroman rizik ako bi se stanovništvo koncentrisalo samo u gradovima. Dakle, to je slučaj danas u Srbiji, gde nam trećina stanovništva živi u Beogradu, pa je potrebno zaustaviti takav proces - upozorava Branislav Gulan.
Komentari (2)