Naime, hteo je da se vrati na posao, ali rukovodstvo klinike mu je reklo da za njega tamo više nema mesta.

Možda je doktor i sam iznenađen ovom odlukom, međutim, teško da bi imao ijednog pacijenta. S obzirom na to da su žitelji Loznice bili spremni da ga linčuju, čiju je decu onda mislio da leči?

Doktor Bojanić je do sada koristio odmor uveren da će se vratiti na posao, faktički se skrivao dok ne prođe opravdana medijska bura, misleći da će Srbija zaboraviti kako je nedužni mališan izgubio život nakon bezazlenog preloma ruke.

Ipak, Radenkov otac je izjavio da ne želi nikakvu novčanu nadoknadu jer ga ništa neće utešiti nakon gubitka sina, sve što želi je da pravda bude zadovoljena i da doktor Bojanić završi iza rešetaka. To je u ovom momentu i racionalno reagovanje, jer ima roditelja koji ne bi bili tako blagi nakon gubitka svog čeda.

Dok bi se normalan čovek sa imalo dostojanstva sam povukao i dao ostavku, dr Bojanić je čak razmišljao o tome da nastavi sa lekarskom praksom.

Ovaj događaj je duboko potresao roditelje u Srbiji i sigurna sam da u ovom momentu niko ne bi odveo dete kod takvog lekara. U ovakvim tragedijama stradaju nedužni. Ponekad je cena koja mora da se plati preskupa, ponekad se dugovi otpisuju. Za svaku pohvalu je odluka da ovaj lekar više ne radi sa pacijentima, Radenkov život više niko ne može da vrati, ali se nadamo da će pravda bar na neki način biti zadovoljena.