„Kad krene sezona, vezaće četiri poraza”, „Nije to ekipa za Evroligu”, „Šta misle oni, zašto ne dovode strance i prava pojačanja”... Komentari koji su dolazili od Zvezdinih navijača ekspresno su se raspršili i pretvorili u hvalospeve, a od početka sezone nije prošlo ni mesec dana.

Kao da je Dejan Radonjić nekoliko puta zamahnuo čarobnim štapićem i po ko zna koji put zavredio poštovanje nepoverljive armije. Opet je Radonja junak, kao i kada je prošle sezone donosio trofeje na Mali Kalemegdan.

Grotlo krcate crveno-bele „Arene” progutalo je i veliku Barselonu. Još jedan španski skalp u režiji Zvezdinog trenera, koga su toliko osporavali, iako je klub vratio na staze stare slave.

„Oni treba da budu uplašeni, ne vi”, glasila je poruka trenera srpskog i regionalnog prvaka usred utakmice.
I to je bilo dovoljno da Zvezda priredi još jedno magično veče. Da svi iskreni ljubitelji košarke opet uživaju u plesu Marka Gudurića, momka koji je svetla sadašnjost i budućnost crveno-belih, i igre pod obručima. Opet je pokazao da ima „onu stvar“, da košarku drži u malom prstu i da je noćna mora za rivale. Naravno, nije mogao sam... Svako je imao svoju ulogu, i Jović, koji je krv pustio za Zvezdu, i snajperista Simonović, i svi ostali...

Ipak, bez lidera sa klupe to ne bi bilo moguće. Ovako je Radonjić nastavio da maltretira rivale iz Španije, Zvezda je u vrhu tabele Evrolige, a mnogi su joj želeli drugačije...