Na groblju u kraljevačkom naselju Jarčujak, gde su ubijeni i ubica živeli, okupili su se rođaci i komšije kako bi se poslednji put pozdravili sa svojim voljenima.

"Najveći žal je za Slavoljubom ili Sašom, kako smo ga svi znali. Nije imao nikoga osim svog oca Predraga ili Dragana i majke Milanke. Nije se ni ženio. Tako da završi svoj život. Strašno i veoma tužno. Milanka i Dragan su bar nešto proživeli, a on ništa", ispričala nam je kroz suze jedna od Aleksićevih rođaka.

Zanimljivo je da niko nije želeo da bilo šta prokomentariše u vezi Slavice, koja je svirepo, sekirom na spavanju, usmrtila oca, majku i brata.

"Ceo taj deo Jarčujka su naselili doseljenici sa Kosova. Neki su došli osamdesetih godina, a neki posle rata 1999. godine. Mislim da je mentalitet tih ljudi takav, da puno toga kriju i od rođaka i od komšija. Iako je postojalo nešto negativno što se dešavalo između Slavice i njenih roditelja, to su sigurno maksimalno prikrivali", kaže komšinica Stana.

Kako smo saznali, Više tužilaštvo u Kraljevu je nakon saslušanja Slavici Lazić odredilo pritvor do 30 dana. Ona se i pred tužiocem branila ćutanjem.

Slavica se i u policiji branila ćutanjem. Jedino što je rekla, bilo je kada je sačekala patrolu na mestu zločina, da je usmrtila ukućane. Ubica je sačekala da ukućani odu na spavanje, a onda je uzela sekiru i zadala im smrtonosne udarce u glavu. Nakon svirepog ubistva, uzela je telefon i pozvala policiju.

Zanimljivo je da Slavica Lazić nije bila registrovana kao pacijent sa psihičkim problemima. A komšije koje su je, kako kažu, površno poznavale, jer nije bila neko ko se družio puno sa drugima, rekle su da nisu primetile ništa na njoj što bi ukazalo da bi mogla povrediti ili ubiti nekoga.