On je sasvim prirodno, bez trunke kompleksa, ne obazirući se na povremene poglede srpskih političara upućene njegovoj obući, ušetao u vilu „Bokeljka“.

Ozbiljnost mera štednje koje se sprovode u Velikoj Britaniji, isto kao i u Srbiji, Džonson je pokazao na svom primeru i time nesvesno održao lekciju našim političarima. Ako se već štedi, onda i oni čija je to odluka treba da budu pokazatelj te štednje, a ne da se to odražava samo na život građana. Pogledajmo samo kakav je životni standard u Britaniji, a kakav u Srbiji, gde građani jedva spajaju kraj s krajem.

Naravno, to ne znači da treba da izgledaju ofucano, jer ipak predstavljaju našu državu, već jednostavno da se ne bahate i ne razmeću skupocenom garderobom. Bez obzira na sve, svakako smo svesni da su puni para.

Čast izuzecima, postoji kod nas i ona manjina koja ne stavlja akcenat na vizuelni identitet, već na rezultate svog rada. Narod mnogo više ceni ono što ste uradili da njemu bude bolje, nego to što na sebi imate hiljade evra.

Odelo (obuća) ne čini čoveka i ovom izrekom bi trebalo da se vode svi oni koji se bave javnim poslom, naročito politikom, jer šta god da obučete, to ne doprinosi boljitku zemlje. Džonson je samo neko ko je pokazao da cipele nisu važne za dobro obavljanje poslova. Manje posećujte butike, a više tražite rešenja za bolji život građana.