Ovako počinje ispovest Miljana S., koja je zbog porodičnog nasilja utočište pronašla u Sigurnoj kući.

On za "Kurir" kaže da ju je suprug godinama mučio i da joj je zabranjivao da izlazi iz kuće bez njegove dozvole.

- Dve godine nisam smeli ni iz sobe da izađem u dvorište da stavim veš da se suši. Nisam smela ni vrataod kuće da otvorim ako neko zvoni, smela su samo deca. Ako dolazi muška osoba, morala sam da se sklanjam u sobu i nisam smela izaći dok ta osoba ne ode. Nije bilo bitno da li je ta osoba njegov prijatelj ili detetov drug. Nije mi dozvoljavao da koristim telefon, ni do pradavnice da odem. Živela sam gore nego neko kuče - priča kroz suze ova žena i dodaje da nikome nije smela da kaže kroz kakav je pakao svakodnevno prolazila, te da su to znala samo deca.

- Htela sam da skočim s terase, da se ubijem jer nisam mogla da izdržim više i da gledam kako deca pate. Varao me je, a kad sam saznala za to popula sam tablete da se više ne patim, htela sam da odustanem... Pretio je da će me ubiti i da to nije ništa - kaže ona.

Svaki njen pokret suprug je pratio, a strogo je kontrolisao i šta govori pred njenim roditeljima, kod kojih je smela da ode samo uz njegovu dozvolu za neki praznik.

- Kad sam s njim izlazila, morala sam da gledam u zemlju, da idem savijene glave. U kolima nisam smela da gledam normalno napred, nego samo koliko mogu haubu d avidim. Govorio mi je št da kažem, pa me je snimao i posle mi pričao da sam lažov i to je držao kao dokaz ukoliko pokušam nešto. Bila sam konstantno zaključana u kući sa decom, a smela sam da izađem samo ako su deca bolesna - završava svoju ispovest ova žrtva.