Kako je nam je ispričao Uglješa, koji je put Katara otišao preko hrvatske firme CTBA, poslodavac generalno ne poštuje prava  radnika i Ugovor o radu, ali ljudi ćute i rade ne bi li zaradili novac.

- Kolega i ja smo pre neki dan tokom pauze od nekoliko minuta seli na stepenice gradilišta kako bismo pojeli keks i tom trenutku neko nas je slikao. Kada je šef to video, istog momenta smo dobili otkaz. Da stvar bude gora, izbegavaju da mi daju bilo kakav dokument u kojem piše da sam otpušten, kao i izlaznu vizu i avionsku kartu za Srbiju. Pritom, duguju mi novac za prekovremeni rad tokom 10 meseci, koliko tu već radim, kao i poslednju platu - tvrdi Panković.

Pored svega, on trenutno nema gde ni da boravi.

- Već danima spavam ispred džamije koja se nalazi u blizini kampa u kojem su smešteni radnici, mada ne znam na osnovu čega mogu da me izbace iz kampa kad ja ništa nisam potpisao o prekidu radnog odnosa - kaže Panković.

Nije im prvi put da to rade

Da radnici koji u Katar odlaze preko firme CTBA često prođu kao bosi po trnju tvrdi i Goran Mijatović, koji se pre nepunih mesec dana vratio iz Katara u Srbiju.

- Radio sam osam meseci u Kataru preko firme CTBA i tačno je da uopšte ne poštuju ugovore o radu, da ne uplaćuju zdravstveno i socijalno, kao i da radnici u slučaju bolesti ili čak i povreda na radu sami moraju da plaćaju lečenje, a da im oni pritom još oduzimaju od plate za te dane koje su bili odsutni kako bi se lečili. Takođe, ne poštuju se ni propisi o bezbednosti na radu. Lično sam jedva dočekao da se vratim kući i ne bih se nikada više vraćao da radim preko njih - napominje Mijatović za „Alo!”.

Iako se odmah po dobijanju otkaza, veli, obratio Vladanu Šoškiću u Ambasadi Srbije, on mu već pet dana ne odgovara na pozive, niti je išta uradio po pitanju njegovog slučaja.

- Ne samo da mi se on ne javlja niti odgovara na moje poruke već sam na kraju uspeo da stupim u komunikaciju samo sa nekom službenicom koja ne priča srpski, već samo engleski - tvrdi Panković.

Kako kaže, njegov slučaj, nažalost, nije jedinstven, svi radnici koji su otišli put Katara sa firmom CTBA imaju brojne probleme.

- Iako nam svima u ugovorima o radu piše da imamo zdravstveno osiguranje, to je samo slovo na papiru. U praksi, kada se neko razboli, mora sam sebi da plaća lečenje, a firma ga istovremeno kažnjava i sa 150 evra dnevno za svaki dan bolovanja - ističe Panković.

Iako smo juče pokušali da stupimo u kontakt sa predstavnicima kompanije CTBA, do zaključenja ovog broja izvesni Željko, na koga su nas uputili jer je zadužen za radnike u Kataru, nije nam se javio.

Više sreće nismo imali ni sa Vladanom Šoškićem, otpravnikom poslova u Ambasadi Srbije u toj zemlji, koga smo bezuspešno zvali do zaključenja ovog broja.

Ivica Tončev, državni sekretar u Ministarstvu spoljnih poslova zadužen za kontrolu i bezbednost naših diplomatsko-konzularnih predstavništava, kao i za tešnju saradnju između matice i dijaspore, kaže za „Alo!“ da će se već danas pozabaviti ovim slučajem.

- Nisam upoznat sa slučajem tog radnika, ali ću odmah proveriti o čemu se radi. Ono što mogu da kažem je da je posao naših ambasada širom sveta prevashodno da štite interes naših građana - kratko je poručio Tončev.