I na ovim izborima kao i na prethodnim i onim pre njih kandidata i “strančica” koje će ući u trku biće dvocifren broj koji će prelaziti 20, a većina njih se neće naći tu jer bi stvarno želeli da budu predsednici, ili da bi uzeli pare iz budžeta za kampanju. Nego verovali ili ne, da bi donosile glasove nekim drugim strankama, a “otimali“ od trećih.

- Mnoge sitne stranke, ali i pojedinci oko kojih se okupi grupa građana i ove godine, kao i pre četiri, radiće za neku veću stranku. Od države će dobiti novac iz budžeta za kampanju  koliko im sleduje, ako ne uspeju da osvoje jedan odsto bez problema će vratiti, jer će zaraditi na drugi način. To će uraditi tako što će od svojih birača ili potpisnika zahvaljujući kojima i steknu uslove za kandidaturu tražiti da glasaju za neku drugu stranku sa kojom su sklopili dil. Lobiraće za njih i od njih kasnije dobiti novac - priča naš izvor, dodajući da su u pitanju milioni, kao i da se niko na glasačkom listiću neće naći slučajno.

Jocić: “Pobediću Jankovića!” Sreten Jocić (54), poznatiji kao Joca Amsterdam, koji se nalazi na izdržavanju kazne u “Zabeli” zbog podstrekivanja na ubistvo Gorana Marjanovića zvanog Goksi Bombaš, ne odustaje od ideje da zasedne u fotelju predsednika Srbije, pa opet ulazi u izbornu trku na predstojećim predsedničkim izborima, saznaje “Alo!”. Jocić ozbiljno računa da će njegova politička stranka “Pokret za pravdu i dostojanstvo”, osvojiti velik broj glasova robijaša širom Srbije, a uveren je i koga može s lakoćom da pobedi. - Potući su sigurno Sašu Jankovića jer imam bolji program od njega - poručio je Jocić iz zatvora za “Alo!”. D. Ć.

Analitičar i marketinši stručnjak Cvjetin Milivojević, kaže za “Alo!” da kandidatura nekih poznatih ili nepoznatih pojedinaca i manjih stranaka nikako nema za cilj da oni budu predsednici Srbije, ali niti da probaju da uzmu pare od države jer to više nije jednostavno.

- Imaćete vi predsedničkih kandidata iza kojih će stajati vlast ili neko blizak vlasti koji su smišljeni da budu električni zečevi, trojanski konji, koji će imati funkciju i da slude opoziciono biračko telo. Toga je uvek bilo i uvek će biti i oni će lako skupiti potpise jer će im se pomoći - navodi Milivojević pa objašnjava:

-Jedan potpis, do kog uopšte nije lako doći košta najmanje 1,8 evra, tako da tim kandidatima treba minimum 20 hiljada evra, a svaki kandidat mora skupiti više od 10.000 potpisa, najmanje 11.000 jer postoji mogućnost da mu se neki ne uvaže, da ga jedan od potpisnika namerno sabotira pa potpiše i za nekog drugog. Od devedesetih pa sve do skoro dok nije uveden ovaj sistem provere predsedničkih kandidatura, potpisa i svega stvarno je kandidovanje na izborima bio unosan biznis. Od tada nije tako unosan- navodi on.

I Bojan Klačar iz CESID-a potvrđuje da kandidati ne mogu profitirati od novca koji dobiju od države, pre će kako kaže, upasti u probleme i dugove.

- Zakon je jasno propisao stvari. Sredstva se raspoređuju tako što se 50 odsto podeli svim kandidatima u prvom krugu koji žele da koriste javna sredstva, i oni to dobiju na račune u roku od pet dana od dana utvrđivanje konačne liste kandidata, drugih 50 odsto dodeljuje se kanditatima koji učestvuju u drugom krugu na dva jednaka dela. Ko uzima novac mora da položi izborno jemstvo i ako ne osvjio određen broj glasova odnosno jedan odsto, on neće dobiti ta sredstva nazad - kaže on.

20 miliona evra za kampanju od države?!

Prema zakonu o finansiranju političkih aktivnosti, država za troškove izborne kampanje mora kandidatima da obezbedi 0,07 odsto poreskih prihoda republičkog budžeta za izbornu godinu. A neke procene su da će za ove izbore, na sve ukupno, biti potrošeno oko 20 miliona evra.

 

Da je za pojedince za koje je evidentno da nemaju šanse da na predsedničkim izborima ostvare bilo kakav rezultat rizično da se kandiduju potvrđuje i Vladimir Pejić iz Faktor Plus-a.

- Toliko je rizično da mogu izgubiti novac ili da bankrotiraju, da je bolje da idu u kladionicu i pokušaju da zarade na kandidatima. Previše je komplikovana državna procedura da bi neko pokušao da pravi biznis. Ozbiljne su stvari u igri, a iznosi koje dobiju a posle moraju da vraćaju nisu mali - kaže on.