Elem, redakcija „Alo!” je imala veoma neprijatno iskustvo sa objavljivanjem intervjua sa liderom Pokreta DJB Sašom Radulovićem. Zbog njegovog dosadašnjeg odnosa prema našem listu teško bi nam i palo na pamet da damo udarni prostor za prezentovanje njegovih ideja da nas nije lično zamolio za intervju. Sigurno bismo našli nešto pametnije za naše nedeljno izdanje, ali smo se ponadali da je Radulovićeva želja da se pojavi u „Alo!” nagoveštaj da je rešio da taj odnos promeni nabolje.

E, tu smo se izgleda gadno prevarili. I pored toga što smo ispoštovali sva profesionalna pravila, kao i dogovor sa Radulovićem i njegovim ljudima, on se ponovo žestoko ogrešio o „Alo!”.

Naime, iako je intervju autorizovan i Radulović nije imao nijednu zamerku na tekst koji smo mu poslali, lider DJB se dan kasnije preko tvitera požalio da nismo objavili ceo razgovor od 40 minuta (što je zaista tehnički neizvodljivo na dve strane u novinama), pa je preko svog portala objavio ceo stenogram razgovora sa našim novinarima. Ako je i od vas, gospodine Raduloviću, mnogo je. Takve stvari se jednostavno ne rade među civilizovanim ljudima. Taj intervju je intelektualno vlasništvo „Alo!”, jer niste vi radili intervju sa nama, nego mi sa vama. Imali smo svakakvih iskustava za desetak godina, koliko „Alo!” postoji, ali ovako neprijatno iskustvo nismo imali ni sa jednom starletom, niti rijaliti zvezdom. Sa vama smo najgore prošli.

Što se tiče nas, da ponovo radimo intervju, sve bismo radili isto, sem jedne stvari. Naslov „Nisam cirkuzant iz Skupštine” sada nam se već čini materijalno netačnim. Tu bismo, moguće, nešto menjali.