Stojanović je izjavio da je Stojiljković dugo pričao da hoće da se ubije, ali ga niko nije shvatio ozbiljno.

- K'o danas se sećam. Mi svi u poslaničkom skupu SPS, tu je i Nikola Šainović, Milutin Mrkonjić, Branislav Ivković, Gorica Gajević, mislim i Zoran Lilić, i Stojiljković kaže da hoće da se ubije, a Šešelj mu objašnjava da to uradi pred Skupštinom, jer će mu biti medijski propraćeno. Svi su se smejali. Prošlo je nekoliko dana i on me je pozvao i rekao mi da hoće da se ubije zbog Haga. Rekao sam mu: "Pusti, i žene idu u zatvor - rekao je Stoiljković za "Kurir" i dodao:

- Od tada smo se često višđali na dva-tri sata i stalno je ponavljao da hoće da se ubije.

Tog kobnog 11. aprila 2002. Stoiljković je zadržao Stojanovića na izlazu više od pola sata.

- On se ubio pred mojim očima. Tada je izglasan zakon u Hagu. Čekao me na izlazu, dao mi tri koverte, pisma, i rekao mi da je jedno za mene, drugo za novionare i treće za Šešelja. u jednom trenutku ja mu kažem da moram da idem i on mi odgovori: "E, sad možeš da ideš". Zaplakao je, zagrlio me i poljubio. Krenuo sam, okrenuo sam se, čuo pucanj i počeo da plačem. Video sam da leži dole, krv je išla iz slepoočnice, a pištolj mu je bio na grudima - rekao je Stojanović.