Oni bi danas trebalo, nakon dugo godina života pod vedrim nebom i u nehumanim uslovima, da se usele u stan na Čukarici, koji im je na privremeno korišćenje ustupila Milica Ignjatović.
Došlo je vreme da ledenu baraku, u kojoj nije bilo ni vode, ni grejanja, Olivera i njena majka Tatjana, sestra Jovana i brat Jovan zamene toplim i prostranim stanom, u kojem će moći da započnu potpuno novi život.
Učiteljica Jelena Šobot, koja je pokrenula inicijativu da se njenoj učenici pomogne, oduševljena je prostorom u kojem će boraviti Markovići, dok im država ne omogući stan.
- Miličin stan je odličan, savršen. Žena je ostavila krevete, tehniku, ma sve ono što oni nikada nisu imali, a da ne pričam koliko su odlični uslovi. Upalili smo juče peć da se lepo ugreju prostorije, kako bi oni ušli u toplo. Dnevni boravak ćemo prilagoditi da Jovan, kao dečak, tu može da spava, dok je druga soba rezervisana za njih tri. Ima sasvim dovoljno mesta za sve i više nego što treba. Konačno su se sklonili od šume. Drago mi je što im je sve ispred zgrade, tu im je prodavnica, kao i početna stanica gradskog autobusa. Dosta dece iz odeljenja stanuje u blizini, imaju đački autobus koji kreće ujutru odatle, tako da će Olivera bezbedno stizati u školu - uzbuđeno priča Jelena koja jedva čeka da vidi Oliverinu reakciju kada se useli.
- Ona je presrećna, samo imam utisak da još nije svesna gde ide. Pokazala sam joj slike, njoj je to još uvek bajka. Njene emocije će tek proraditi kada bude kročila u stan. Još kada bude videla igračke Miličinog deteta oduševiće se, jer ona igračku u životu nije videla. To će tek za nju biti šok - kaže učiteljica.
Još veću nevericu oseća Oliverina majka, koja nije ni sanjala da će joj se nakon velike tragedije koju su doživeli, dogoditi čudo.
- Žena je u čudu, samo ponavlja, da ne zna šta ju je snašlo. Trebaće joj vremena za adptaciju. Presrećna je i vrlo odgovorna, sve što smo se dosad dogovorili ispunila je. Ostalo je još samo da joj nađemo posao. Iako joj je za vreme bombardovanja od eksplozije stradao sluh, kada joj omogućimo slušni aparat, problem će se rešiti. Žena je prisebna, svesna i psihički je spremna da radi bilo šta. Potreban joj je sad mali opravak od svega, da bude uz decu i dođe sebi od ovog šoka, pa ćemo je, nadam se i zaposliti - sa osmehom završava Jelena.
Komentari (4)