Za osam sati rintanja možemo da kupimo kilogram kafe, isto toliko mlečne čokolade i kilogram svinjskog mesa, i to sa kostima. Da bismo imali za ostale osnovne potrepštine (mleko, jaja, šećer, brašno...) trebalo bi da ostanemo još dva sata duže, ako nam gazda uopšte i plaća prekovremeni rad. Ukratko, ovo je realna slika stanja naših džepova i stomaka, a računica o tome koliko nam je potrebno efektivnog radnog vremena za kupovinu jednog proizvoda u jedinici mere može se naći na sajtu Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija.

Lako je njima da računaju sekunde, dok jedan prosečan zaposleni u Srbiji ne može da se sabere kada zna da sa svojom prosečnom platom treba da radi 27,3 minuta za litar suncokretovog ulja. Istom tom radniku je bolje da preskače doručak, uprkos savetima nutricionsta da je to najvažniji dnevni obrok, jer mu za litar jogurta i mleka ode 37,6 minuta rada.

 

Ručak može da prođe bez kilograma krompira, pošto tih devet minuta možemo da štekamo za kupovinu plazma televizora od 31.000 dinara, s tim da ne dišemo, već samo da rintamo 12 dana, šest sati i osam minuta. Kad već možemo bez krompirića, što je za naš narod veliko odricanje, šta će nam limun, kad za kilogram ove egzotične voćke izgubimo 26 minuta radnog vremena. Ako vam padne šećer i prijede vam se nešto slatko, pazite da vam ne presedne. Prosečna zaposlena žena u Srbiji za doboš tortu, u koju, između ostalog, ide 30 jaja, kilogram šećera i brašna, treba da „raducka” minimum 1 sat i 58 minuta.

Jadna ta žena ako joj ne daj bože crkne veš-mašina, jer bi, prema ovoj računici, morala da živi ko monasi sa Tibeta i radi čitavih 12 dana, četiri sata i 50 minuta da bi sebi priuštila novu, koja u proseku košta oko 30.000 dinara.

Da bismo, osim za hranu, radili i zaradili za račune, po ovoj računici, mesec bi trebalo da traje 60 dana.