Farma gospodina Kocića često se preseli i na ulicu, pa svinje čeprkaju po kantama i đubre zelene površine ispred stambenih zgrada. A kad mu neka živuljka crkne, Kocić je uredno ostavi na komšijskom placu.

Tako je Kocićev komša pre samo nekoliko dana u prizemlju svog neizgrađenog objekta u gomili balege uočio kopito crknutog konja kako viri! Dok je molio komšu da crkotinu makne, komunalne i ostale (ne)nadležne službe ostale su neme na vapaj nesrećnog čoveka da mrtvog konja uklone i Kocića konačno kazne.

Svestan da će narušiti komšijske odnose, Kocić je crkotinu prevukao u svoje dvorište i zatrpao, a svinje su ostale da trčkaraju okolo.

Budući da sve opštinske i gradske vlasti okreću glavu kada vide svinjče da paradira na okretnici autobusa 31, ne ostaje mi ništa drugo nego da zaključim da bi svi trebalo da se bacimo na gajenje stoke.

Pošto smo preračunali da za osam sati rintanja možemo da kupimo kilogram kafe, kilo mlečne čokolade i toliko svinjskog mesa, kontam da Kocić i nije tako glup.

Živuljke mu pasu na javnoj površini, iz kanti iskopaju šta im fali od vitamina, a onda to čika Koca na kraju prekolje i svakog dana ima mesa na stolu. Ako može Koca, što ne mogu svi. A kad konj crkne, kod komšije u avliju, zna se!

P. S. Ukoliko pored prasića i dalje budete čuvali pse i mačke, obavezno ponesite kesicu za fekalije kada krente u šetnju. Za to komunalci pišu kazne. Svinjska balegica je OK, od nje buja trava.