Njihov posao bila je, pre svega, destrukcija igre, uz jasan zadatak: zaustaviti najboljeg protivničkog igrača svim sredstvima i po svaku cenu. Takve igrače imali su u svom sastavu i najveći klubovi (setite se Najdoskog u Crvenoj Zvezdi ili Bajra Župića u Partizanu). U Kruševcu se u toj ulozi proslavio Milun Sakić, u Nišu Drizić, u Čeliku i kasnije Hajduku glavnu reč je vodio Tipurić, dok je u sarajevskim ligašima, najpre u Sarajevu, a potom i u Želji, rola „specijalca“ bila rezervisana za Hadžialagića.

Po pravilu, to su bili žilavi momci bez previše fudbalskog znanja, do fanatizma posvećeni izvršenju svog zadatka: „Lopta može da prođe, ali igrač nikako.“ Svojom beskompromisnošću i borbenošću pridobijali su simpatije publike. Često su, međutim, njihovi pokušaji pogibeljnih startova bili praćeni salvama smeha sa tribina, posebno kada im majstor fudbala iz protivničke ekipe izmakne loptu. Tom prilikom bi, nošeni silnom željom da pokose protivnika, po pravilu završavali u reklamama pored terena. Opšti smeh nije ih sprečavao da nakon nekoliko minuta pokušaju ponovo da ostvare svoj destruktivni cilj.

Hadžialagića su, kao i ostale gorenavedene, tadašnji majstori fudbala ponajviše upamtili po dobrim batinama. Njegova uklizavanja ušla su u antologije eks-Jugoslavije, što zahvaljujući njemu samom, što zahvaljujući „Nadrealistima“, koji su njegovo ime i karakterističan start koristili u svojim skečevima. Međutim, pogrešno je verovanje da su igrači poput Hadžialagića bili opasni samo po protivničke noge, a ne i po protivnički gol. Hroničari se sećaju da je pomenuti u sezoni 1982/1983 sa dva gola iz kontranapada praktično sam demontirao moćnu Crvenu Zvezdu usred Beograda.

Pitate se: „Kakve veze ovo ima sa predstojećim predsedničkim izborima u Srbiji?“

Paralela je sasvim logična: Tomislav Nikolić je u maniru Hadžialagića „uleteo klizeći“ prvoj violini izborne utakmice (Aleksandru Vučiću) i stvorio popriličnu konfuziju na političkoj sceni. Vučić je brzim manevrom - jednoglasnom podrškom Glavnog odbora SNS-a, izmakao loptu i pobrao aplauze saigrača, ali i klupe za rezerve. U aplauzima prednjači Ivica Dačić, koji disciplinovanije nego ikada sedi na klupi, čekajući svoju priliku.

Nikolić u ovom momentu neodoljivo podseća na Hadžialagića, koji nakon neuspešnog klizećeg, praćen opštim smehom, nezaustavljivo leti u reklame. U prvom startu je promašio metu i osramoćen izašao van terena. Ipak, utakmica se tek zahuktava, a gruba igra se jasno nazire.

Bez obzira na do sada iskazano majstorstvo, Aleksandar Vučić će u kampanji imati težak zadatak da sačuva, fudbalskim žargonom rečeno, „i noge i loptu“. Usput mora i da se „vraća u odbranu“, da pripazi da neki novi Hadžialagić (a takvih kandidata koji destrukcijom žele da poberu aplauze ima koliko želite) ne iskoči odnekle u nekom prekidu ili kontranapadu. Po svemu sudeći, utakmica neće biti lepa za oko, ali će svakako biti zanimljiva.