Od sredine devedesetih naovamo skoro da nije prošla godina da zbog njega nije podneta neka krivična prijava.

Najbizarnije od svega je što su protiv njega 2008. godine podnete dve krivične prijave za krivično delo silovanja, a prijavljivan je i za teške privredne prekršaje i nedozvoljeno nošenje i posedovanje oružja. Nijedan od ovih slučajeva, kako saznajemo, nije okončan na sudu, što pre govori o njegovim jakim vezama nego o tome da je svaki put nevin optužen.

„Alo!” je pozivajući se na Zakon o dostupnosti informacija od javnog značaja od Ministarstva unutrašnjih poslova dobio podatke o ukupno devet prijava protiv Kojovića. Prva i ujedno najlakša od njih odnosi se na krivično delo koje je u suprotnosti sa Zakonom o deviznom poslovanju i podneta je 1995. godine, da bi se narednih protiv njega godina nastavila serija prijava, koje su se odnosile na mućke sa kreditima, zloupotrebe službenog položaja i falsifikovanje službenih isprava.

Sve to je, međutim, bila dečja igra naspram čak dve prijave za krivično delo silovanja, koje su na teritoriji Kragujevca protiv njega podnete 2008. godine.

Kojović je tada demantovao sve te navode iz optužnice i tokom celog toka istrage je tvrdio da mu je „silovanje smestila poslovna konkurencija”. Najzanimljivije od svega je što izvori „Alo!” tvrde da je policija već tada uradila svoj deo posla u oba slučaja, ali su se oni zagubili negde u mraku srpskog pravosuđa.

Nažalost, tu se ne završava niz prijava na Kojovićev račun. Tako je na području Novog Beograda protiv njega podnesena krivična prijava zbog nedozvoljene proizvodnje, držanja, nošenja i prometa oružja i eksplozivnih materija.

Ni za ovo krivično delo Kojović nikada nije osuđen, a po svoj prilici, ako je uopšte nešto i rađeno na ovim predmetima, obustavljeno je posle 2012. godine.

Prema saznanjima „Alo!”, Kojović, za koga je javnost čula nakon dva neviđena skandala, jedan je od najbližih saradnika aktuelnog šefa države i, prema rečima našeg izvora, on ne izlazi iz Predsedništva i bukvalno prati Nikolića na svakom koraku.

Kojović je vlasnik jedne benzinske pumpe, salona automobila i još nekoliko firmi, a javnost je čula za njega kada je pritvoren zbog sumnje da je februara 2008. godine primorao na oralni seks maloletnu P. J. (16), učenicu drugog razreda gimnazije.

Za Kojovićevo ime se vezuje i skandal iz 2001. godine, kada je kao suvlasnik kragujevačke Televizije „Kanal 9” upao u zgradu, prekinuo program, posle čega je, prema rečima suvlasnika Svetislava Obradovića, ispred gostiju i zaposlenih skinuo veš i pokazivao svoj polni organ.

On je pominjan u medijima i kao jedan od finansijera Fondacije „Dragica Nikolić“, a upravo uplate je, navodno, češljao i Savet za borbu protiv korupcije. Ipak, iz Fondacije „Dragica Nikolić“ do danas nisu objavili da li je Kojović zaista bio jedan od donatora.