Prvo su ujedinjenim snagama pomogli maloj Oliveri Marković, koja je u nehumanim uslovima živela u baraci na Čukarici, a sada su istu pomoć pružili Draganu Nikoliću i njegovj ćerci Nataliji.

Vapaj ove porodice imao je podjednako snažan odjek kao i vapaj Markovića i niko nije mogao da ostane gluv i imun na siromaštvo, bez obzira na to što većina građana i sama muči muku sa novcem. Nakon objavljivanja priče o Nikolićima telefoni naše redakcije nisu prestajali da zvone. Javljajući se na pozive uverila sam se da loša situacija u društvu nije pokvarila ljude i da su mnogi spremni da od svojih usta odvoje za druge. Ponosna sam!

Prvo se javila jedna baka koja je odlučila da odvoji od svoje male penzije 1.000 dinara i pošalje Nataliji da ima ocu za lekove. Druga gospođa je pozvala sa željom da im odnese pune kese namirnica. A onda se javio Sejdi Sakaja (64), pekar iz Barajeva, čija nas je odluka ostavila bez reči. On je Draganu i Nataliji ponudio besplatan stan i hranu. Plaćao bi im račune i svakoga dana donosio obroke, jer za njega nema veće sreće nego kada pomogne ljudima u teškoj situaciji. Sejdi nam je sam rekao da ljude ne deli po nacionalnosti, već na dobre i loše i mislim da je ovom rečenicom i humanim postpukom prema Nikolićima pokazao koliko dobrote ima u njegovom srcu.

Prvu veliku lekciju iz humanosti je državi održala Milica Ignjatović koja je Oliveri obezbedila dom, a sada je drugu održao Sejdi i svaka mu čast!

Dokle god u nama postoji velikodušnost, Srbija će na svoj način biti bogata.