Policija na nogama. Blokirani svi putevi, i to zbog jednog savesnog građanina i roditelja koji to ime nose jer su rodili dete. Naime, jedan Beograđanin je video kako dvoje ljudi u automobil stranih regristacija guraju dete. Brže-bolje je pozvao policiju. Nekoliko policajaca je za svega pet minuta bilo na mestu „otmice”. Čudno je bilo što roditelji navodno otetog mališana nisu ništa prijavili.

Međutim, savesni građanin je inspektorima dao čak i fotografiju „mini morisa” u koji je ubačeno dete. Kad je policija pokucala na vrata, bili su iznađeni. Mališan koji je „otet” bezbrižno se igrao sa svoja dva brata, a roditelji, iznenađeni zbog iznenadne posete, priznali su da su bili malo grublji prema detetu jer je bilo neposlušno.

Ništa mi tu nije jasno. Da li je moguće da su bili toliki grubi prema sinu koji ima svega četiri godine da u očima posmatrača izgledaju kao otmičari? Šta je moglo jedno dete toliko da zgreši da se na silu ubacuje u automobil? To znaju oni i verovatno niko više. Što bi rekla naša poslovica: „Pojeo vuk magarca“.

Neretko nam deca služe za sve i svašta. Na njima iskaljujemo lične frustracije, ali su često i predmet osvete nakon razvoda bračnih parnera. Kako bi se osvetili mužu ili ženi, ne biramo oružje. I to sve preko majušnih bića. Reklo bi se da nas ne zanima njihova patnja, a budu često trovani lošim rečima o onom drugom roditelju. Sve to podnose kako znaju i umeju i plašeći se da ne ostanu sami pristaju na sve.

Pitam se samo šta u četiri zida podnosi „oteti” dečak kada mu na ulici roditelji izgledaju kao kidnaperi.