Na sve to, ni novac za hranu nisu dobijali redovno, niti u punom iznosu, pa su povremeno bukvalno gladovali.

Kako su za “Alo!” ispričali dugogodišnji građevinci Sveta Andrejić, Gavrilo Kuzmanović, Boban Živković i Miroslav Milosavljević, u životu nisu doživeli tako neljudski tretman kao od strane frime “Belim industries”.

- Otišao sam da radim u Kuvajt avgusta prošle godine i bio sam tamo do 5. januara ove godine. Iako sam sve do 4. decembra, kada sam se razboleo, radio, dobio sam samo platu za deo avgusta, pošto sam stigao otprilike polovinom tog meseca. Prvih nekoliko meseci su mi makar novac za hranu davali, oko 600 dolara mesečno, iako ne redovno, ali od kako sam se razboleo 4. decembra ni to nisam dobijao. Ležao sam mrtav bolestan, najpre sa temperaturom preko 40 stepeni, a posle nisu mogli da mi je podignu iznad 36 stepeni, a nisam imao para ni da jedem. Ni lečenje mi nisu plaćali - prepričava Milosavljević.

Na kraju je još od poslodavca dobio otkaz (!).

- Pisali su mi otkaz 20. decembra, i to, kako su naveli, zbog kršenja radne discipline. Nisam hteo to da potpišem jer ja ništa nisam prekršio, nego sam se razboleo - rezignirano kaže Milosavljević koji se na jedvite jade vratio kući.

I Sveta Andrejić priča kakav je nehuman tretman preživeo.

- Otišao sam u Kuvajt 29. novembra 2016. i čim sam stigao poslodavac mi je odmah oduzeo sva dokumenta. Ni pasoš, pa čak ni neki ID (identifikacioni podatak) nisam imao kod sebe. Ipak, ćutao sam i radio. Međutim, kako do 1. februara nismo ni dinar zarade dobili, kao ni novac za hranu za januar, nas nekoliko smo tražili zarađeno. Više nismo imali novca ni za hranu - prepričava Sveta. Kako ih je, kaže, glavni ispred “Belim idustrisa” u Kuvajtu, Predrag Petrović, brat direktora te firme, otkačio, oni su otišli u našu ambasadu da tražimo pomoć.

Dobio pola para za hranu

Gavrilo Kuzmanović pokazao nam je dokumentaciju u kojoj se jasno vidi da je, iako je od 29. novembra bio u Kuvajtu, a novac za hranu po ugovoru trebalo da dobija po 600 dolara mesečno, on prve pare dobio tek nakon više od mesec dana, 4. januara, i to samo 200 dolara, dok je nakon mesec dana, 1. februara dobio još 420 dolara. Tako je za dva meseca za ishranu primio ukupno 620 dolara, iako je trebalo u te svrhe da dobije ukupno 1.200 dolara. Zaradu uopšte nije dobio.

- Ni tamo nismo naišli na razumevanje, naprotiv. Tako smo od polovine januara pa na dalje bukvalno gladovali! Svugde po svetu sam radio, ali ovakvo iživljavanje zaista nigde nisam doživeo. Tako smo 1. februara nas nekoliko, preko advokata, ispisali otkaz, ali direktor to nije hteo da potpiše. Nakon nekoliko dana, 6. februara, nakon što smo ponovo išli u našu ambasadu, uručili su nam otkaze zbog navodnog kršenja discipline. Tako smo se 10. februara vratili kući, bez jednog dinara plata koje smo zaradili, kao i bez dobrog dela novca za hranu, koji su po ugovoru bili dužni da nam daju - kaže Sveta.

Tek prošlog petka, nakon što je izašao tekst u “Alo!” o firmi “Belim industries”, te prijave od strane radnika inspekciji, Sveti i još nekolicini je uplaćeno po 30.000 dinara.

- To je samo mali deo onoga što nam duguju. Ali, mi smo još i dobro prošli, ima onih koji po devet plata nisu dobili - zaključuje Sveta.
Potpuno isto kao on prošli su i Živković i Kuzmanović, koji su u isto vreme i otišli i vratili se iz Kuvajta.

 

Direktor prvo pretio, pa zaćutao

Iako nam je nakon objavljivanja prvog teksta o mukama radnika u Kuvajtu, direktor firme “Belim industries”, Miodrag Petrović pripretio, prethodna dva dana se nije javljao na naše brojne pozive, kao ni na sms, te smo ostali uskraćeni za njegov komentar ovim povodom.

 

Zahvalnost

Radnici s kojima smo razgovarali poželeli su ovim putem javno da se zahvale Bibi Naser Al Sabah, koja im je pomogla u situaciji u kojoj su se našli u Kuvajti. Bibi je, inače, poznata kao borac za prava radnika i osnivač je Društva za socijalni rad Kuvajt, Organizacije koje pomaže radnicima migrantima u toj zemlji.