Njegov „program“ bio je prvo istinsko obesmišljavanje politike u Srbiji: obelodanio je da će, kad postane predsednik, da namesti zube i presadi kosu, da će narod prestati da umire od infarkta, a da će činovnici vreme provedeno u pijenju kafe morati da vrate narodu. Ponuda Šećeroskog nije dobila široku podršku - na izborima je osvojio neslavnih 3.168 glasova, odnosno 0,06 odsto.

Ubeđen sam da bi Šećeroski, da je živ, želeo da se kandiduje na izborima 2017. i da bi sa istim ovakvim programom dobio više glasova od pojedinih kandidata koji pretenciozno sebe nazivaju političarima godine, kada bi imao makar trunku logističke podrške. Dokaz za to je Luka Maksimović, alias Beli Preletačević, koji je programom zasnovanim na potpunoj banalizaciji politike zadobio pažnju dela javnosti, ali izgleda i uspeo da prikupi potpise za svoju predsedničku kandidaturu.

Spoj ideja Preletačevića i Šećeroskog (nazovimo taj spoj „Beli Šećer“) očigledno deluje kao dobra opcija za jedan manji deo stanovništva Srbije. Međutim, nije slučajnost što „Beli Šećer“ može da donese više glasova danas nego pre više od četvrt veka.

Postoje dva razloga za tako nešto. Prvo, sve što Beli radi nikako nije niti amaterski, niti diletantski. On je školski primer lidera za jednokratnu upotrebu, koji kao da je stvoren na osnovu knjige „Mustra za revoluciju“, profesionalnog izvođača revolucija Srđe Popovića. Zapravo, on je sve, samo ne slučajnost. Beli zna šta radi i njegovi potezi se očigledno vrlo pažljivo planiraju. Šećeroski je, sa druge strane, zaista bio humoreska.

Iako se predstavlja kao autohtona snaga i „mali lokalni pokret, bez infrastrukture i bez para“, Beli iza sebe očigledno ima spremnu mrežu pomoću koje humorom, profesionalno režiranim spotovima, proračunatim javnim nastupima od grada do grada i širenjem na internetu pokušava da mobiliše nezadovoljne. Najjednostavnije rečeno: Šećeroski je bio prirodni fenomen bez političkog cilja, Beli je marketinški proizvod sa jasnom upotrebnom vrednošću u politici.

Drugi razlog za pojavu Belog je što se politika zaista ogadila mnogima tokom poslednjih nekoliko decenija. Apstinenti i beli listići svojevremeno su, u političkom smislu, došli glave Borisu Tadiću. Nekoliko odsto takvih će Beli izvesti na izbore i pokušati da, za račun prilično konfuzne opozicije, apsolutnog favorita Aleksandra Vučića uvede u drugi krug. Očekujem da na izborima bude i samozvanih „lidera opozicije“, koji će proći lošije od Belog, a kada im se taj sunovrat desi, preporučio bih im da promene profesiju.

Šta će na kraju, kad sve izborne utakmice prođu, biti sa Belim Preletačevićem? Predložio bih mu da pronađe medijski isturene lidere „Otpora“ iz 2000. godine i da porazgovara s njima. Možda i shvati da on jaše na belom konju, ali da dizgine u svojim rukama drže sasvim drugi ljudi. A biti lutka u tuđim rukama nikako nije ni zahvalno, ni dobro.