Ne, nije bilo nikakvog kurcšlusa, nego smo sve te uređaje kupili u isto vreme pre dve godine i kako je isticala garancija, tako se jedan po jedan gasio.

Prvo nas je napustio bojler, pa smo se tri dana kupali kod komšinice dok majstor nije zamenio grejač. Srećom, nismo morali ceo bojler da menjamo. Odmah za njim, crče nam veš-mašina. Otišla joj kompletna elektronika, sijala je neprestano ko Las Vegas, dok nijedno dugmence nije htelo da radi. Mama je po drugi put doživela nervni slom i molila se bogu samo da ne moramo da kupujemo novu.

Međutim, pokvareni deo je koštao kao novcijata mašina i na njega bismo čekali više od dve nedelje jer ga nema u prodaji u Srbiji. Na kraju, kao šlag na tortu, poslednje znake života dao je i televizor, koji takođe nije mogao da se popravi. I sad će neko meni da kaže da ti kvarovi nisu programirani od strane proizvođača iste te tehnike?

Sramotna je takva vrsta sticanja profita, s obzirom na kupovnu moć građana. Zakonom treba zabraniti programiranje kvarova, kao što je to urađeno u Francuskoj, a sada se za isto bore i druge članice EU. Mi im ne pripadamo, ali bi trebalo da se izborimo za prava nas kao potrošača, jer će u suprotnom kada se ta zabrana uvede u drugim državama Evrope kod nas dolaziti samo programirane serije uređaja za domaćinstvo.

Koliko su uređaji ranije bili kvalitetniji, govori i činjenica da ja u svom domu, a verujem i mnogi od vas, imam zamrzivač star više od 15 godina, koji i dalje sasvim regularno radi. E, to je kvalitet za koji čovek ne žali novce, a ne ovi krševi koji se kvare na dve godine.