Bombardovanje se nastavilo i narednog dana, kao i 11. i 12. aprila.
Iako je bio proglašen za otvoreni grad, ka Beogradu se u operaciji „Odmazda” uputilo oko 500 nacističkih letelica, a njima u susret su krenuli piloti iz Šestog lovačkog puka, koji su bili zaduženi za odbranu prestonice. U neravnopravnom okršaju poginulo je 11 jugoslovenskih pilota, a devetorica su tada ranjena. Izvori navode da su uspeli da obore između 42 i 48 neprijateljskih aviona.
Piloti koji su poginuli braneći prestonicu
1. Miloš Žunić, poginuo 6. aprila kod Pančeva
2. Karlo Štrbenk, poginuo 6. aprila kod Glogonjskog rita
3. Dobrica Novaković, poginuo 6. aprila kod Beograda
4. Dušan Borčić, poginuo 6. aprila, pao u Sarajevsku ulicu
5. Živica Mitrović, poginuo 6. aprila kod Šida
6. Miho Klavora, poginuo 7. aprila kod Manastira Krušedol
7. Vladimir Gorup, poginuo 7. aprila
8. Branislav Todorović, poginuo 7. aprila
9. Jovan Kapešić, poginuo 7. aprila kod Beške
10 . Milivoje Bošković, poginuo 7. aprila kod Kovilja
11. Milutin Petrov, poginuo 7. aprila kod ušća Tise u Dunav
- Naši piloti su dali sve od sebe, ali protiv „Luftvafea“ naše vazduhoplovstvo nije imalo izgledne šanse. U tom trenutku Jugoslavija je mogla da računa na oko 150 aviona koji su mogli efektivno da se suprotstave nemačkim lovcima i bombarderima, koji su u prvom naletu zbrisali zemunski aerodrom - kaže Vlade Radulović za „Alo!”.
Istoričar Čedomir Antić ističe da je Beograd bio jedna od najvećih žrtava Drugog svetskog rata.
- Više hiljada građana ubijeno je u bombardovanju, a više od četvrtine zgrada i kuća je porušeno ili oštećeno, uprkos tome što je Beograd bio proglašen za otvoren grad i njegova odbrana je praktično bila simbolična. Nemci su Beograd prepoznali kao simbol srpstva i jugoslovenstva, dok hrvatski gradovi gotovo nisu bili ni okrznuti. Posle rata su kažnjeni najveći vinovnici, pa je tako streljan i general Ler, koji je komandovao operacijom bombardovanja Beograda - navodi Antić.
Proslavljeni teniski stručnjak Radmilo Armenulić se za „Alo!” prisetio kako je preživeo bombardovanje 1941.
- Imao sam tek godinu dana i stanovali smo u Kralja Petra. Moja kuća je bila jedna od retkih koja nije gorela tog dana. Roditelji su mi pričali da su bili u šoku kada su se oglasile sirene, a ubrzo zatim su i bombe počele da padaju. Mnogi su pohrlili da se sakriju u podrume, a moji su me uzeli u naručje i krenuli da beže ka šumi, ka Košutnjaku. Međutim, kao za inat, tamo su bili topovi, iz kojih su naši gađali nemačke bombardere, tako da je sve prštalo oko nas, nismo baš izabrali najsrećnije mesto da se sakrijemo - naveo je Armenulić.
Komentari (8)