Danas Srbija oplakuje žrtve iz voza 393, bombardovanog NATO raketama na mostu u Grdeličkoj klisuri! Polaganjem venaca, grad Leskovac će obeležiti 18 godina otkako su NATO projektili ispaljeni na kompoziciju koja je saobraćala između Niša i Skoplja, ugasili život za najmanje 15 civila, među kojima je bilo i dece. Neki od njih se i danas vode kao nestali.

Napad na taj putnički voz izveden je 12. aprila 1999, drugog dana Vaskrsa, oko 11.40. Jedini koji je uspeo da iz tog pakla izađe nepovređen jeste upravo mašinovođa Boban Kostić (50) uz Niša.

Pronađeno devet leševa!

Prema dostupnim informacijama, posle bombardovanja civilnog voza pronađeno je devet leševa i još četiri dela ljudskog tela. Kondukter je posle nesreće izjavio da je u vozu broj putnika bio veći od 50, a među identifikovanim poginulima je bilo i dece i trudnica. Na dan bombardovanja, kasno posle podne, iz leskovačke bolnice javljeno je da je primljeno 16 teže i lakše ranjenih putnika. Ali nije svim povređenima pomoć ukazana u Leskovcu. Među poginulima bili su tek venčani Ana Bjeletić i Ivan Marković, istraživači u oblasti hemije.

 

Kako kaže za „Alo!”, uspomene koje ga pritiskaju 18 godina su teške. Seća se da je voz bio u plamenu posle prve rakete, a nakon što ga je pogodio drugi projektil, iz vagona su počeli da se izvlače ranjeni i povređeni putnici.

- Svaki nailazak na most mi je podizao adrenalin. Nikad mi nije bilo svejedno - kao da sam znao. Tog dana smo iz Niša krenuli 10 minuta kasnije od predviđenog vremena zbog problema sa kočenjem. Sekunda je falila da raketa pogodi lokomotivu. Mi smo prošli, ali ljudi iz drugog i trećeg vagona nisu bili te sreće - navodi Kostić.

U lokomotivi sa Kostićem bio je njegov pomoćnik Goran Mikić, sa kojim se kasnije okumio, a koji je tada ranjen u nogu.

- On je za dlaku ostao živ, a ja sam bio jedini nepovređen u vozu. Od buke u lokomotivi nismo čuli ni sirene ni avione, već samo eksploziju. Moj kum prethodno je izašao iz voza jer ga je udarila kontaktna mreža po glavi. Mahinalno sam ukočio. Pretpostavljali smo šta je, ali nismo bili potpuno sigurni. Kum je video kako pada nova raketa. Možete misliti da gledate raketu kako pada 50 metara od vas? Da mi je neko pričao, ne bih verovao - napominje on.

Vesli Klark: Voz je išao prebrzo!

General Vesli Klark, koji je tada bio glavnokomandujući NATO, objasnio je da je voz išao prebrzo, a bomba bila previše blizu cilja da bi mogla da se otkaže. On je naveo da je prva raketa ispaljena sa velike udaljenosti od cilja, zbog čega pilot nije bio u mogućnosti da vizuelno prepozna voz. Shvatajući da je voz pogođen, ali verujući da može da završi misiju ispaljivanjem projektila na most kojim je prošao voz, pilot je u još jednom prolazu ispalio drugu raketu. I ta raketa je pogodila voz. Klark je opisao drugi pogodak kao „neoprezan incident“ u kojem se voz „kretao u području cilja, skrivajući se u dimu od prvog pogotka”.

 

Prema Kostićevim rečima, ispred mosta u Grdeličkoj klisuri bile su nabacane neke gume.

- Pričalo se, kada se one zapale, mogu da skrenu projektil. Svaki projektil, međutim, bio je tačan. Prvi je prošao kroz sam početak drugog vagona i pogodio stub mosta. Možete da mislite kakva preciznost! I to mi nije jasno. Valjda je neko video da je u pitanju putnički voz. Valjda je neko video da tu nema vojne formacije! Mi smo, što bi se reklo, bili kolateralna šteta - navodi mašinovođa Kostić i dodaje da su 10 minuta posle prve dve rakete usledile treća i četvrta, koje su takođe pogodile voz.

On priča da je zaustavio kompoziciju i od ljudi iz prvog vojnog vozila koje je naišlo tražio da pozovu Hitnu pomoć i vatrogasce, koji su posle pada te druge rakete brzo stigli.

- Mi idemo dole samo 12. aprila. Na godišnjicu. Kad vidim one spomenike, tu decu i te ljude koji su izgubili živote, onda znate kako se osećam - iskren je on.