Kako „Alo!” saznaje, Miroslav je bio sam u kući kada je buknuo plamen, a ugljenisano telo je prvi video njegov rođeni brat Zoran kada je otvorio ulazna vrata posle gašenja vatrene stihije.

Požar koji je izbio juče oko 4.30 u Sremčici prve su pokušale da ugase komšije crevima za vodu i kofama, ali nesrećnom mladiću nije bilo spasa. Stihija je potpuno lokalizovana tek kada je stiglo 20 vatrogasaca, koji su sprečili širenje vatre na drugu kuću u istom dvorištu. Prema prvim informacijama, sumnja se da je požar izazvala neispravna električna instalacija ili opušak cigarete.

Zoran Radosavljević kaže da je njegov brat Miroslav sam živeo u kući koja je izgorela.

- Radio sam treću smenu u Gradskoj čistoći i kada sam došao kući u nedelju oko 5 ujutru, zatekao sam kuću u plamenu. Komšije su gasile požar i odmah sam im se priključio. Nisam znao da je brat u kući sve dok vatra nije bila ugašena. Tada sam prišao i otvorio ulazna vrata i video zgrčeno telo na podu! Poslednji put sam ga video u subotu, pre odlaska na posao. Radio je u pilani u Sremčici, sekao drva i tako zarađivao. Živeo je momački, nije bio oženjen. Imao je devojku i uveče je sa njom i društvom izlazio u provod. Nadao sam se da je negde u provodu i da je živ - kaže Zoran Radosavljević.

Primer vrednog i radnog čoveka

Komšije kažu da je Miroslav Radosavljević bio dobar i radan mladić.
- Zoran je prvi otvorio vrata i pre nego što ga je jara odbacila nazad, kratko je rekao: „Unutra je!” Miroslav je bio vredan. U kući je sve držao čisto i održavao je dvorište. Čuvao je i Zoranovu decu. Majka mu živi u Sremčici, ali sa njom ni on, ni Zoran nisu bili u kontaktu. Kuću u kojoj je živeo sagradio je njegov brat, koji je sada u Nemačkoj, drugi je u Austriji, a treći je tragično preminuo u Makišu. Ovo nije ni ubistvo, niti samoubistvo, već velika tragedija! Žalosno je što je tako mlad i vredan izgubio život - navodi komšija, koji je učestvovao u gašenju požara.

 Tetka nesrećnog mladića kaže da u kući nije imao peć, niti šporet na drva.

- U kući je bilo struje, ali nije imao ni peć, niti „smederevac“. Šporet je skoro pozajmio komšiji, jer je ženi spremao pomen. Bio je mnogo dobar i miran, svima je hteo da pomogne. Ne znamo kako je izbio požar... - kaže tetka, koju smo juče zatekli u Zoranovoj kući u istom dvorištu.

Prvi komšija koji je gasio požar kaže da ga je probudila galama i vriska.

- Istrčao sam na ulicu čim sam čuo povike i video da je plamen već zahvatio celu kuću. Komšija koji živi u kući iza Miroslava rekao mi je da ga je probudio sin. Rekao mu je: „Tata, zid je vruć, budi se!” Između njihovih kuća je vrlo malo rastojanje i plamen je bukvalno zagrejao njihove zidove do usijanja. Sreća je da smo kofama i crevima za vodu pre dolaska vatrogasaca uspeli da ugasimo grede na Zoranovoj kući u istom dvorištu i sprečimo da je vatra proguta. U kući je bila Zoranova žena sa troje dece - kaže komšija.