Penzioner ubio troje, pa presudio sebi u porti crkve... Dve vesti kojim nam je počela radna nedelja. Koliko god da bežimo od takvih informacija, prosto ne možemo da ih ne čujemo. Svaka od njih ledi krv u žilama.

Porodičnih tragedija sve je više u Srbiji. Zbog banalnih razloga ubijamo jedni druge i povređujemo najmilije. I ako nekada možemo da sprečimo tragedije kao prve komšije ili prijatelji, to ne činimo, a kao razlog navodimo opasku: „Nek svako čisti pred svojom kućom.“ U većini slučajeva grešimo jer ubica ili silovatelj često pređu kućni prag i naprave još veću tragediju.

U prvom slučaju silovanja maloletnice u Pančevu njena majka je i sama bila žrtva obesnog brata, ali je ćutala iz sramote i straha. Ubrzo joj je taj isti brat silovao ćerku i napravio joj dete. Devojčica je abortirala i time prerano shvatila koliko život može biti surov. Ona ima svega 14 godina i nije osetila ništa od života, ali će morati da živi sa žigom.

U drugom slučaju jedan penzioner ubio je svog sina, suprugu i šuraka zbog nesuglasica u vezi sa imanjem. U krvavom piru ranio je i snaju, a zatim ubio sebe. Razlog za krvoproliće je banalan, da ne može biti banalniji. Komšije su i same priznale juče da su znale da se članovi porodice često svađaju, ali da nisu htele da se mešaju. Da su prekog čoveka prijavile policiji, možda krv ne bi tekla njihovim sokakom.

Krajnje je vreme da se osvrnemo oko sebe. Da nam bude još neko bitan sem nas samih. Valjda će i nas Srbe bog pogledati i dati nam mir i spokojstvo. Da širimo ljubav, a ne mržnju.