Uoči praznik rada razgovarali smo sa Aleksandrom Vulinom, ministrom za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, koji je obećao da će radnicima u Srbiji uvek govoriti istinu, ma kakva ona bila, ali i da će se truditi da poboljša položaj zaposlenih.
Gde ćete biti za uranak?
- To je dan Pokreta socijalista, to je za naš praznik. Ove godine ćemo biti u Kraljevu, biće nas, kao i uvek, nekoliko hiljada, okupićemo se. To je veliki i važan dan.
Kakav je danas položaj radnika u Srbiji i šta im vi možete obećati?
- Uvek ću im govoriti istinu, ma kakva ona bila. Trudićemo se da stalno poboljšavamo položaj radnika. Mislimo da ga nismo ni na koji način narušili. Ne samo što smo povećali minimalnu cenu rada već je povećana i prosečna zarada, ove godine ćemo sigurno povećati plate radnicima, kao što ćemo povećati i penzije. Putem Zakona o radu, bez obzira na to koliko ga napadali, omogućili smo i praktično podstakli ukrupnjavanje sindikata, to je pravi način za radničku borbu. Prema radnicima ćemo uvek biti otvoreni, uvek govoriti istinu i naravno da će u meni uvek imati saveznika.
Predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije Ljubisav Orbović najavio je protestnu šetnju prvog maja u Beogradu?
- Sindikati imaju legitimno pravo da traže bolji položaj i više zarade. To rade sindikati na Prvi maj u celom svetu, u svim zemljama EU, Ruske Federacije. Vlada se trudi da unapredi položaj svih koji rade i da smanji broj onih koji su nezaposleni. Do kraja godine biće i povećanje plata i penzija.
Radnici na Dan rada idu u protestnu šetnju, sa druge strane imamo i proteste koji su počeli odmah nakon što je Aleksandar Vučić izabran za predsednika Srbije, kako to komentarišete?
- Imamo dvesta ljudi koji se svakodnevno okupljaju sa vrlo čudnim i u najmanju ruku nerazumljivim zahtevima. Ideja je - smenite političku elitu. To se radi na izborima, niko vas ne sprečava da na izborima smenite političku elitu, ali isto tako ne bi bilo loše da nam se objasni ko je ta politička elita, je l‘ to i vlast i opozicija. Za mene je svaki poslanik u parlamentu elita. Svaki poslanik je važniji od bilo kog ministra. Da li to znači da treba da smenimo i Narodnu skupštinu? Kako se to zamišlja, šta treba da bude? Ne bih poistovetio ni na koji način čoveka koji je dobio dva miliona glasova i nekoga ko izađe na ulicu i nosi transparent „Je*em ti majku“, i to je sva mudrost. Ili napiše „Je*aćemo ti decu, Vučiću“, ili „Zaklaćemo Vulina“. Ne vidim u tome politiku i ne bih ni na koji način te dve stvari poistovetio.
Kada smo kod tog grafita koji se pojavio, kako je vaša porodica reagovala na to?
- Moja supruga je navikla na te izlive mržnje prema meni. Nažalost, politika u Srbiji je takva da naši politički protivnici, posebno kada ne znaju šta da kažu, onda ti opsuju majku ili kažu da te treba zaklati. Znate kako, pisano je na latinici, moj sin zna ćirilicu, sada kreće u školu, još nije stigao da nauči latinicu, naučio je ćirilicu. Možda je bolje da ih zamolim da sledeći put pišu na ćirilici, pa da se dete od malih nogu uči demokratiji. Da vidi šta je to i kakva je to poruka u Srbiji, kako to izgleda demokratija koju zamišljaju oni koji idu na ulicu.
Šta ste rekli Aleksandru Vučiću kada ste mu čestitali pobedu na predsedničkim izborima?
- Rekao sam mu da čuva zdravlje i porodicu i da se ne promeni.
Počela je trka za mesto premijera. Imate li favorita?
- Naravno da imam, ali se ne bih izjašnjavao. Odluku o tome doneće Aleksandar Vučić.
Ministar Ivica Dačić umeo je da se požali da ne voli da ustaje rano, možda ne bi bilo loše da vam on bude šef, duže biste spavali?
- Ranoranilac sam, u pola osam sam na poslu. Tako da ću i ubuduće ustajati rano. Sećam se da je trebalo da imam sastanak sa sada već bivšim zaštitnikom građana Sašom Jankovićem. Ponudio sam mu da se sastanemo u pola osam ujutru, on mi je odgovorio da radi od devet. Pošto mu je teško da rano ustane, do sastanka nije ni došlo.
Zabrinut sam za Makedoniju
Kako komentarišete zbivanja u Makedoniji, da li nestabilnost može da se prelije na Srbiju?
- Veoma sam zabrinut. Naše službe već dugo i uspešno sprečavaju da se nasilje prelije na naš prostor, verujem da ćemo tako i nastaviti. Ipak, najsnažnija brana prelivanju nasilja jeste da mi sačuvamo svoju unutrašnju stabilnost.
Gradonačelnik Beograda Siniša Mali je najavio da se neće ponovo kandidovati za tu funkciju. On je jedan od najnapadanijih ljudi iz aktuelne vlasti, meta napada ste često i vi i Nebojša Stefanović. Što baš vas trojica?
- Ti koji nas napadaju verovatno smatraju da smo najstabilniji delovi Vlade i da tu treba udariti.
Da li vas bliskost Vučiću čini lakim metama?
- Ne samo lakim već i poželjnim metama. Svoje ratove i bitke vodim sam. Neću da kažem da kada me neko napada - napada Vučića. Napadaju mene i svoje bitke ću voditi kao i do sada. Kao ministar, ja treba da štitim premijera, a ne da on štiti mene. Kada napadnete Vučića, vi napadate dva miliona birača, to vam se ne isplati, bolje da udarite ljude oko njega, ljude koji vode ključne resore i za koje znate da su bliski i znate da su važna podrška premijeru, na taj način pokušate da ga učinite ranjivijim za neke buduće napade.
Šta bi se desilo ako uspeju da uklone, jednog po jednog, ljude koji vode ključne resore?
- Ako u tome uspeju, onda znači da naša vlast nije dovoljno stabilna. Nas postavljaju i uklanjaju naši rezultati, a politički napadi i sukobi nisu oni koji treba da uređuju srpsku vladu. Kada sve saberete, na kraju se sve to završi sa rečenicom gde vam se, kao na transparentima na protestu, psuje majka. Nema šta da se zameri vašem resoru, vaš resor dobro radi, funkcioniše, donosite ono što je potrebno, neke stvari ste unapredili, a onda se na kraju završi sa tim: „Crko dabogda.“ To vam je sva politička parola i to je suština svih stvari.
Očekujete li napad na porodicu?
Zadovoljan sam rezultatima na lokalnim izborima
Pokret socijalista je bio veoma uspešan na lokalnim izborima, da li ste zadovoljni rezultatima ili uvek može bolje?
- Naravno da uvek može bolje, ali moram da kažem da sam zadovoljan rezultatima. Imali smo sjajan rezultat na lokalnim izborima u Vrbasu i Kosjeriću, kao i rezultate koje smo sa koalicionim partnerima ostvarili na izborima u Odžacima i Kovinu. To je dokaz da smo imali dobre kadrove na lokalu, ali i da građani znaju da smo na republičkom nivou u koaliciji sa SNS-om i da su sigurni da ćemo zastupati politiku koju vodi Aleksandar Vučić, a i ja sa njim.
- To je nešto što, nažalost, uvek morate da očekujete. Porodica nekog ko se bavi javnim poslom, nažalost, takve napade mora da očekuje. Naši protivnici se ne ustručavaju ni kada je reč o napadima na naše porodice. Ako misle da to može da vas povredi, udariće vas tamo gde, naravno, najviše boli. To je nešto što ja nikada nikome ne bih uradio. Porodica je svetinja, to se nikada ne dira. Imate sukob sa mnom, nemate sukob sa mojom porodicom. Biće takvih napada svakog dana, koliko god bude moglo da ih bude, najviše što bude moglo da se učini.
Ovih dana vas je pomenuo i američki ambasador Kajl Skot, koji je komentarišući izjave albanskih zvaničnika o velikoj Albaniji napomenuo da vi i Dačić „dodajete ulje na vatru i činite stvari gorim”?
- Neoprezno je izjednačavati pozive na treći balkanski rat sa izjavama koje traže mir i upozoravaju na pozive na rat. Ne prihvatam da smo svi podjednako krivi i da je Srbija kriva zato što brani mir na Balkanu, a oni koji pozivaju na rat su tek neoprezni. Da je poziv za menjanje granica došao iz Srbije, već bi zasedao SB UN, a kada se govori o napadu na Srbiju, onda je to samo neoprezna izjava. Ramina izjava je poziv na rat, a Tačijeve i Muslijuove izjave su dokaz da je sve bilo ugovoreno i nimalo neoprezno. Srbija više nikada neće prihvatiti da ćuti i nosi krivicu za tuđe zločine.
Očekivao sam da puste Haradinaja
Ramuš Haradinaj je pušten na slobodu, premijer Srbije najavio je oštar protest Francuskoj. Da li ste očekivali drugačiju odluku suda i kako komentarišete puštanje Haradinaja?
- Da se odluka donosila na osnovu prava, ne bih imao sumnju da će Haradinaj biti izručen Srbiji, ali pošto je politika važnija od prava, očekivao sam baš ovakav razvoj događaja. Nije bilo lako pronaći opravdanje za odbijanje našeg zahteva, zato su se mučili tri meseca, ali su na kraju, i na svoju sramotu, morali da puste Haradinaja.
Komentari (14)