Taman kada smo pomislili da ćemo ga ubuduće sretati samo u udžbenicima iz istorije, i to kao osobu koja je u crno zavila srpski rod, on se kao zla kob vrati i ponovo probudi zle duhove prošlosti.

Istina je izašla na videlo, sada ceo svet zna da su ruke Vilijama Vokera krvave do ramena, da je masakr u Račku bio insceniran, jer se tražio povod za rat sa Srbijom, a kako bi se etnički od Srba očistilo Kosovo i na kraju stvorila velika Albanija. Sve je to bilo maslo Vokera, čoveka CIA. Sada saznajemo i da je isto tako podmetao laži i kada je trebalo udariti na Irak i Sadama Huseina... Jednom agent, uvek agent, ali što je mnogo i od Vokera, mnogo je.

Sve je, dakle, smišljena laž i deo projekta stvaranja velike Albanije. Nije, dakle, bilo masakra, nije bilo proterivanja Albanaca sa KiM, propaganda Zapada je učinila svoje, a sada se Tači, Haradinaj, Čeku i Džaferi zadovoljno smeju i trjaju ruke, jer su blizu ostvarenja svoga cilja. Srbija će tražiti pravdu, glasno će svima reći sve u brk na sednici Saveta bezbednosti UN, ali čemu sve to? Sit gladnom ne veruje i dželat samom sebi nikada neće suditi.

Gde je pravda za bombama uništenu zemlju? Šta je sa uništenim detinjstvom mnoge dece koja su umesto da trče za loptom svoju mladost provodila u skloništima i podrumima, a kojoj su umesto muzike zavijale sirene za uzbunu? Šta je sa ubijenom Milicom Rakić, ljudima u vozu u Grdeličkoj klisuri i drugim herojima kojima NATO bombe prekinuše život? To, moj krvavi Vokeru, nema cenu! I nema puj pike, ne važi... Decu ti neću oprostiti.