Lelek, plač i krici razlegli su se malajničkim poljima kad je povorka sa Kristininim telom krenula na njen poslednji put.

Tragedija kakvu ovo selo krajinsko selo ne pamti okupila je brojnu familiju, prijatelje, komšije i školske drugove iz prvog razreda cvećarskog odeljenja negotinske Poljoprivredne škole. Tuga do neba, neverica i pitanje zašto je moralo tako nešto da se dogodi devojčici za koju svi imaju samo reči hvale.

- Mi još ne verujemo da je ona namerno uperila pištolj u sebe. To mora da je bio splet nesrećnih okolnosti. Nemoguće.. Bila je prava drugarica, uvek vedra, dobar đak, imala simpatiju kao i svi mi, ali ovo... Da li je moguće da čovek-devojčica može u trenutku da nestane - plače njena drugarica iz odeljenja.

Neutešni su i pod užasnim osećanjem krivice Kristinini najbliži, otac, čijim nelegalnim pištoljem se ubila, mlađi brat, koji je bio svedok sestrine smrti, i majka, koja još ne može da se pribere od tragedije koja ih je snašla.

Jecaji i plač se ne smiruju dok se tužna povorka približava groblju. Tuga do neba. Prekinut život devojčice koja je tek zakoračila u svet, porodica osuđena na život sa bremenom neutešne krivice.

Petnaestogodišnja Kristina A. iz sela Malajnica, kod Negotina, ubila se očevim pištoljem ispred porodične kuće.